Na Kamernoj sceni Doma mladih Tuzla u četvrtak, 17. rujna, s početkom u 18, 00 sati bit će upriličena Večer sjećanja na Dineta Ibrišimovića, povodom prve godišnjice smrti ovog tuzlanskog glazbenika, pjesnika i umjetnika.
Večer će biti posvećena sjećanju na čovjeka koji je svojim životom i radom ostavio trag u kulturnom i umjetničkom životu Tuzle, ali i priči o njegovu bratu Faruku Ibrišimoviću, čiji je život i glazbeni opus u središtu dokumentarnog filma „Rane moje ljute“, redatelja Zorana Pavljaševića.

Tuzlanska publika imat će priliku pogledati inserte iz filma, koji je svoju svjetsku premijeru imao na Tuzla Film Festivalu, gdje je zatvorio festivalsko izdanje 2025. godine. Dokumentarac je nastao iz priče o gotovo zaboravljenoj glazbi Faruka Ibrišimovića. Njegove autorske pjesme iz osamdesetih godina prošlog stoljeća desetljećima su ostale sačuvane na magnetofonskoj traci, sve dok ponovno nisu pronađene nakon gotovo četiri desetljeća. Upravo je taj pronalazak bio poticaj Zoranu Pavljaševiću da započne istraživanje Farukova života, glazbe i umjetničkog svijeta.
Film je sniman u Tuzli, Beču i Skoplju, a kroz razgovore s ljudima koji su poznavali Faruka i sudjelovali u nastanku njegove glazbe, gledatelj upoznaje umjetnika čiji je glazbeni izraz bio autentičan i drugačiji od tadašnjih dominantnih glazbenih tokova. Među sudionicima filma su Jasmila Štumpf Mulalić, Fatmir Alispahić, Faruk Nadžaković, Dragan Divjak te poznati glazbeni kritičar Branimir Bane Lokner.
Posebnu dimenziju filmu daje činjenica da se priča o Faruku ne može odvojiti od njegova brata Hajrudina – Dineta Ibrišimovića. Upravo je Dine bio jedan od ključnih sugovornika u istraživanju Farukova života i glazbe, a redatelj Pavljašević ranije je isticao kako je film u početku zamišljen kao posveta Faruku, da bi nakon Dinetove smrti prerastao i u svojevrsnu posvetu dvojici braće.
Na sutrašnjoj Večeri sjećanja publika će po prvi put imati priliku čuti i neobjavljene pjesme iz Dinetove arhive, čime će događaj dobiti dodatnu vrijednost – ne samo kao prisjećanje na jednog tuzlanskog umjetnika, nego i kao otvaranje prostora za ponovno otkrivanje glazbene baštine koja je godinama bila izvan dosega javnosti.
„Rane moje ljute“ tako nastavlja svoj festivalski život i nakon Tuzle. Film će tijekom narednih dana biti predstavljen i na festivalima u Zenici i Beogradu, čime priča o Faruku i Dinetu Ibrišimoviću izlazi izvan Tuzle i nastavlja put prema široj regionalnoj publici.
Film je, osim glazbene, dobio i snažnu osobnu i inkluzivnu dimenziju. Faruk je kao dijete obolio od dječje paralize, a njegov životni put i stvaralaštvo u filmu se promatraju i kroz pitanje umjetnosti kao prostora slobode, izražavanja i pronalaska vlastitog mjesta u svijetu.
Večer sjećanja na Dineta Ibrišimovića bit će stoga prilika da se kroz glazbu, film i neobjavljene zapise još jednom sačuva sjećanje na dvojicu braće čiji su životi bili duboko povezani s umjetnošću.

































