Piše: Ivona Grgić
Treći dio priče o selu Jakotina posvećen je poslijeratnim akcijama vrijednih Jakoćana koji su na osnovu informacija koje su čuli od ljudi iz Kotor Varoši odlučili napraviti nešto lijepo za svoje porušeno i raseljeno rodno mjesto.
Desetak Jakoćana nastanjenih u Grazu željeli su načiniti konkretne korake kako bi se obnovili barem crkva i mjesno groblje, pa su u realizaciju krenuli već 1997. godine. Uz dogovor sa fratrima održana je misa i upravo je ta misa bila prvi čin ka realizaciji ideje. Godine 1998. zvanično su počeli radovi, a godinu dana nakon toga Jakoćani su organizirali ručak “pod folijom” koju su doslovno fiksirali na četiri direka.
“Tek prije desetak godina preduzeti su konkretni koraci”, navodi naš sagovornik Marko Kljajić.
“Ali nas je korona značajno usporila, no nismo odustajali. Uz pomoć nas Jakoćana i prijatelja dobre volje koji su čuli priče o ovom selu sagrađen je društveni dom, dvorište oko doma, obnovljena je crkva te crkveno dvorište. Institucionalne podrške nismo imali. Put je, mogu slobodno reći, naš bunar bez dna i ozbiljno nam nagrdi budžet, jer jake kiše i planinske zime praćene obilnim snijegom odnesu sve što smo uložili.”
Nažalost bez nasutog puta nije bio moguć dolazak betonske crpke u selo, pa su, kaže Marko, zarad viših ciljeva morali pribjeći prelaznom, kratkoročnom rješenju koje je odnijelo mnogo novca.
Jedina podrška koju su dobili od strane vlasti bila je od doktora Davora Pranjića, kojemu Marko Kljajić zahvaljuje u ime svih Jakoćana.
“Što se daljih planova tiče, prioritet nam je trajno riješiti pitanje vode. Mi imamo seoski bazen koji je u ratu bio miniran i trenutno smo privremeno spojeni na taj bazen, a ove godine namjeravamo obnoviti bazen i nasuti barem još jedan dio puta te uraditi dva propusta. Također, volio bih kada bi se i Jakoćani malo više angažirali, jer trenutno, slobodno mogu reći, samo nas 20 posto sredstvima sudjeluje u planovima obnove i vraćanja života u ovaj kraj.”
O uzrocima zašto je to tako, Marko nije želio govoriti. Izrazio je nadu da će ljubav prema rodnoj grudi ipak nadvladati te da će ljudi barem simboličnim prilozima podržati ideju obnove.
“Ovim putem želim pozvati vlasti i druge ljude, koji evo možda sad prvi put čuju za naše selo i našu priču, da nam pomognu kako bismo Jakotini vratili barem dio starog sjaja. Jedna je kuća čak i u procesu obnove, a to je, vjerujte mi na riječ, ogromna stvar kada se cjelokupna slika uzme u obzir.”
Stari su Latini rekli da jedna lasta ne čini proljeće, ali nekako se čovjek nada da iza te jedne laste dolazi još jedna pa još jedna – pa još jedna lasta. Tada i dolazak proljeća nekako izgleda sigurnije.
Već sutra vam na Hrvatskom glasniku donosimo nastavak priča o Jakotini.
