Piše: Maja Nikolić
Međunarodna galerija portreta Tuzla večeras je ponovno bila mjesto susreta umjetnosti, različitih kultura i umjetničkih senzibiliteta. U Međunarodnoj galeriji portreta otvoren je 20. jubilarni Internacionalni bijenale portreta INTERBIFEP, manifestacija koja već desetljećima u Tuzlu dovodi umjetnike i umjetnička djela s različitih krajeva svijeta.
Jubilarno izdanje donosi 119 umjetničkih radova iz 26 zemalja, a upravo međunarodni karakter jedan je od temelja ove manifestacije. Uz izložbu, koja je njezin glavni nositelj, pripremljeni su i brojni prateći programi koji će trajati do zatvaranja INTERBIFEP-a, 25. studenoga.
„Ovogodišnji Interbifep je za nas veoma poseban iz razloga što je jubilarni Interbifep“, kazala je povjesničarka umjetnosti Amra Čebić, ističući kako je važno da publika u Tuzli ima priliku vidjeti što je aktualno na svjetskoj umjetničkoj sceni, ali i da domaći umjetnici izlažu uz međunarodne autore.
Poseban segment manifestacije čine i otkupne nagrade, kojima se obogaćuje muzejska kolekcija radovima umjetnika iz različitih zemalja.
Ove godine nagradu za crtež dobio je umjetnik Almir Šehić iz Bosne i Hercegovine, dok je nagrada za grafiku pripala poljskom umjetniku Jaceku Machowskom. Dobitnice nagrade za fotografiju su Ana Stojković i Jana Jovašević, dok je diploma za videoart pripala njemačkom umjetniku Sergey Khismatovu.
Diploma Ismet Mujezinović pripala je japanskom umjetniku Minoru Gotu, a diploma James Haim Pinto tuzlanskom fotografu Muneveru Salihoviću.
O dobitnicima je odlučivao žiri sastavljen od tri umjetnika iz regije. Među njima je bio i umjetnik Adis Elijas Fejzić, koji je govorio o odgovornosti i težini izbora, posebno u situaciji kada se među brojnim različitim umjetničkim senzibilitetima mora izdvojiti samo jedan rad u pojedinoj kategoriji.
„Ovdje se traži portret. Naravno, portret podrazumijeva čitav niz reinterpretacija i senzibiliteta i tehnika“, kazao je Fejzić, pojašnjavajući da su se članovi žirija nastojali voditi konstruktivnim dijalogom i pronaći zajednički kriterij, a ne samo zbrojiti tri različita umjetnička senzibiliteta.
Poseban izazov, dodao je, predstavlja kategorija crteža, gdje je granica između crteža i slike ponekad zamagljena, dok je nagrada samo jedna.
„Nemoguće je izabrati najboljeg“, kazao je Fejzić, podsjećajući da su svi umjetnici čiji su radovi izloženi već na određeni način najbolji, dok propozicije manifestacije nalažu da se u različitim kategorijama ipak izdvoje pojedinci.
Za umjetnicu i docenticu na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu Leu Jerlagić ovo je prvo sudjelovanje i prva prijava na INTERBIFEP. Tuzlanskoj publici predstavila se kombiniranom tehnikom kojom se bavi posljednjih desetak i nešto više godina, spajajući kineske tiskarske tehnike, kineski drvorez, koji je učila u Kini, i različite crtačke tehnike.
„Izuzetna je ova manifestacija, prvo zbog značaja za našu regiju. Sada vidim da zahvača puno i šire, ali je jedna velika manifestacija koja ima i tradiciju i također podrazumijeva sudjelovanje velikih autora, prvenstveno s naših prostora, čija imena ne bismo trebali zaboraviti“, kazala je Jerlagić.
A među nagrađenim umjetnicima ove godine je i Almir Šehić, dobitnik nagrade za crtež. Priznanje mu, kako kaže, predstavlja posebno iznenađenje i čast, upravo zbog međunarodnog karaktera manifestacije.
„Ugodno sam iznenađen. Pogotovo što se radi o autorima koji dolaze iz cijelog svijeta. A onda biti izabran između svih – to je privilegija i čast“, kazao je Šehić.
Njegov nagrađeni rad dio je ciklusa „Ljudi od zemlje“, u kojem zemlja postaje svojevrsna poveznica među ljudima i prostorima. Šehić je, putujući kroz različite gradove i krajeve svijeta, uzimao pomalo zemlje iz svakog mjesta, a najviše iz svog rodnog kraja.
Zemlja je, kako objašnjava, dodatak njegovim radovima, ali i simbol povezanosti čovjeka s prostorom iz kojeg potječe.
„Ta zemlja je poveznica za sve nas. Kao da imam u džepu mali komad zemlje“, kaže Šehić.
Kroz portrete u ovom ciklusu zemlja postaje i način da se govori o karakteru, pogledu na svijet, djetinjstvu i povratku zavičaju. Šehić već više od dvadeset godina stalno boravi u Travniku, dok je Doboj njegov rodni kraj, zbog čega mu, kako kaže, posebno znači kada ga pozovu u ovaj dio zemlje.
Dvadeseto izdanje INTERBIFEP-a tako ponovno okuplja različite umjetničke rukopise, tehnike i pogleda na portret, ali i podsjeća na ono što ovu manifestaciju čini važnom, njezinu tradiciju i kontinuitet.
INTERBIFEP postoji još od osamdesetih godina prošlog stoljeća, uz prekid tijekom rata i razdoblja pandemije koronavirusa. Dvadeseto izdanje, stoga, nije samo jubilarni broj, nego i potvrda trajanja jedne umjetničke priče koja je iz Tuzle odavno prešla regionalne okvire.
„INTERBIFEP ima značaj i realno, ali i simbolički, metaforički, obzirom da vuče i za sebe svu tradiciju“, kazao je Fejzić, uputivši i apel odgovornima da pomognu kako bi ova manifestacija u narednih deset godina izrasla u još veću i značajniju izložbu.
Jer, broj pristiglih i izloženih radova iz različitih zemalja govori sam za sebe. INTERBIFEP nije samo tuzlanska ili bosanskohercegovačka umjetnička priča. On je prostor u kojem se Tuzla susreće sa svijetom, a svijet sa Tuzlom.
