“Novo normalno” traje više od godine dana. I iako se svi nadaju da ćemo se uskoro vratiti našim uobičajenim navikama, čini se da to i neće biti tako brzo. Mnogi se, balansirajući između mjera, zdravlja i ljudskih potreba, snalaze na razne načine.
Kada padne mrak – život za mnoge željne svježeg zraka u Velikoj Britaniji tek počinje. Nisu to lude zabave i izlasci u klubove. Caroline Whitemaniz Seaforda svake je večeri u šetnji. Samo ona i priroda, to je za nju ‘novo normalno’. Sluh i njuh su joj se, kaže izoštrili. A postala je svjesna svih sitnica koje nije cijenila ranije, primjerice svježeg zraka na licu.
“Svi bi trebali imati pravo na iskustvo i avanturu noću, a to ne bi trebalo biti rezervirano samo za muškarce. Za nas žene smatra se da nam nije mjesto vani, noću. A upravo noćnim hodanjem žena može izgraditi svoju zonu sigurnosti i samopouzdanje”, kaže Loretta Lees, profesorica sa sveučilišta Leicester.
Usamljeni noćni maratoni
Baš kao i Caroline, slične navike stekli su tijekom ove pandemije i mnogi drugi. Sve je više noćnih šetača i trkača i po Londonu. Mnogi tijekom lockdowna u gluho doba noći istrčavaju prave maratone. Neki vrlo rano liježu kako bi se budili oko 2 ili 3 sata u noći i novi dan počeli trčanjem. Drugi više vole ponoćne šetnje. U svakom slučaju, dok bi nekada takve navike bile pomalo čudne, sada su već normalne.
Trče i šeću ljudi diljem svijeta. Zanimljiva je priča jednog Talijana koji je nakon izolacije zbog koronavirusa poželio prošetati i šetnja je bila duga 450 kilometara. Piće i hranu dobio je od prolaznika, a da ga nije zaustavila policija, za taj pothvat ne bi se ni znalo. A on je samo htio malo protegnuti noge.
