Ispunjena dvorana Hrvatskog kulturnog centra „Sveti Franjo“, pozorno slušanje i oduševljenje publike obilježili su koncert dviju mladih umjetnica koje su violinom i klavirom povezale različite glazbene epohe, emocije i umjetničke senzibilitete.
Piše: Maja Nikolić
Tuzla je sinoć disala u ritmu klasične glazbe. U ispunjenoj dvorani Hrvatskog kulturnog centra „Sveti Franjo“, pred publikom u kojoj je bio i velik broj profesora glazbe, violinistica Katarina Pavljašević i pijanistica Anja Riđešić priredile su koncert koji je potvrdio koliko su predanost umjetnosti, međusobno povjerenje i istinska glazbena povezanost važni za stvaranje nezaboravnih trenutaka.
Večer koju su zajednički organizirali Hrvatsko kulturno društvo Napredak Glavna podružnica Tuzla i Franjevački samostan Tuzla bila je mnogo više od predstavljanja zahtjevnog repertoara klasične glazbe. Bila je to prilika za susret s mladim umjetnicama koje svoju glazbenu priču grade na prijateljstvu, zajedničkom radu i ljubavi prema glazbi, ali i povratak Katarine Pavljašević pred publiku rodnoga grada, u kojemu je napravila prve violinske korake.

Upravo je taj povratak večeri dao dodatnu toplinu. Za Katarinu, nekadašnju Napretkovu stipendisticu, nastup u Tuzli nosio je i osobnu dimenziju, susret s gradom u kojemu je počeo njezin umjetnički put i publikom pred kojom je mogla predstaviti dio onoga što je godinama gradila glazbenim obrazovanjem i radom.

Koncertni program bio je pažljivo oblikovan kao putovanje kroz različite glazbene svjetove. Večer je otvorila Sonata za violinu i klavir u D-duru, op. 12, br. 1 Ludwiga van Beethovena. Tri stavka – Allegro con brio, Tema con variazioni: Andante con moto i Rondo: Allegro – publici su ponudila susret s različitim raspoloženjima i karakterima Beethovenova stvaralaštva.

U nastavku je izvedena Debussyjeva skladba La plus que lente, donoseći drukčiji zvučni ugođaj, a nakon toga uslijedila je Sonata za violinu i klavir u d-molu, op. 108, Johannesa Brahmsa, jedno od najzahtjevnijih djela večeri, u kojemu se isprepliću lirska osjećajnost, dramatičnost i snažan emocionalni naboj.

Četiri stavka Brahmsove sonate, od početnoga Allegra i smirenijeg Adagia do izražajnoga Un poco presto e con sentimento i završnoga Presto agitata, otvorila su prostor za širok raspon glazbenih
Oduševljenje nakon izvedbi bilo je potvrda da klasična glazba, kada joj se pristupi s predanošću i osjećajem, i danas snažno komunicira s publikom.

Posebnu težinu završnici koncerta dala je skladba Fratres estonskog skladatelja Arva Pärta. Njezina simbolika u prostoru Hrvatskog kulturnog centra „Sveti Franjo“, povezanom s franjevačkom tradicijom, nadilazila je sam izbor završne skladbe.
Latinska riječ fratres znači braća, a djelo je izvorno nastalo 1977. godine. Pärt ga je posvetio glazbenicima ansambla Hortus Musicus, ističući povezanost, zajedništvo i prijateljstvo.
U prostoru Hrvatskog kulturnog centra “Sveti Franjo”, čija tradicija naglašava bratstvo, zajedništvo i blizinu čovjeku, Pärtova skladba bila je simboličan završetak večeri posvećene umjetnosti koja ljude okuplja i povezuje.

Koncert Katarine Pavljašević i Anje Riđešić još je jednom pokazao koliko su važni prostori u kojima se klasična glazba može čuti uživo, u neposrednom susretu umjetnika i publike. U vremenu u kojemu se kulturni sadržaji često konzumiraju usputno, ispunjena dvorana i pozornost kojom su slušatelji pratili koncert podsjetili su na istinsku vrijednost umjetnosti.
Za HKD Napredak Glavnu podružnicu Tuzla ovaj je koncert imao i dodatnu dimenziju: potvrdu kontinuiteta podrške mladim umjetnicima i ulaganja u kulturni život grada. Katarinin povratak na tuzlansku pozornicu posebno je lijep primjer veze koja se ne prekida završetkom školovanja ili odlaskom iz rodnoga grada, nego se nastavlja kroz umjetnički rad i nove susrete s publikom.

A za Tuzlu je sinoćnja večer bila podsjetnik da vrhunska glazba ne traži velike riječi kako bi ostavila trag. Večer za pamćenje, koja je pokazala da umjetnost ne završava posljednjim tonom nego nastavlja živjeti u emocijama i sjećanju onih koji su je doživjeli.
Maja Nikolić

































