Piše: Mehmed Pargan
Februar 2021.
Batva, Tuzla. Ulica Rudarska.
Ovako to izgleda kada izvođač radova završi posao, a neki (nadzorni) organ, prihvati posao.
Zamislite slijepca kako se kreće ovuda!
Zamislite dijete koje trči ili vozi bicikl!
Pri tome morate znati da su stubovi ulične rasvjete daleko i da se ova čelična traka noću ne vidi. Tako da pri običnoj šetnji, ili ne daj Bože trčanju, u vožnji bicikla i trotineta, možeš izgubiti glavu, u trenu.
Kako je moguće da prihvatamo ovakvu neprofesionalnost i bezobrazluk onih koji su radili a nisu obezbijedili mjesto i zaštitili živote ljudi? A zakoni su izričiti i jako strogi.
Zašto ne insistiramo na njihovom provođenju?
Kako je moguće da niko ne reaguje: ni oni koji su plaćeni da u toj firmi-izvođaču, pregledaju radove; ni oni koji su dali novac i odabrali kontrolu, odnosno nadzor; ni ljudi iz mjesne zajednice; ni obični građani?????????
Valjda smo izgubili vjeru da nešto, odnosno bilo šta, možemo promijeniti!
Prestali smo vjerovati u svoju snagu!
Pomirili smo se sa tim da nas svako i na svakom koraku može praviti magarcima!
Ili, ako vam se više sviđa-ovcama! (Ovce bar bleje, mi šutimo i tonemo sve dublje u bezličnost vlastitoga stada).
A da li zaista nešto možemo promijeniti?
Eto, hajmo da pokušamo odgovoriti na samo tri pitanja:
-Ko je bio izvođač radova u Rudarskoj ulici u MZ Batva, radeći 100 metara asfalta pola godine i na kraju ostavljajući potencijalnu opasnost na sred trotoara?
-Koja je firma bila nadzorni organ i kako je mogla prihvatiti ovako urađen posao?
-Zašto službe Grada Tuzla nisu odbile platiti provođenje radova i nadzor?
Zna li neko?
Možemo li ih zvati i nešto promijeniti? Poslati im stotinu mejlova.
Ili ćemo čekati da nam neko nastrada!? Da djetetu probode stomak!? Pa da onda psujemo Gradsku upravu, Visokog predstavnika, SDP, SDA i ostale samosebivažne.
A zapravo, mi sebi nismo važni i svako će nas još dugo smatrati onim što mi zapravo PRISTAJEMO da budemo. Ovčicama, koje za izbore daju vunu i nemaju drugu ulogu ni funkciju!!!
