Naslovna Kolumna Cjepiva i muke naše apsurdne svakidašnje

Cjepiva i muke naše apsurdne svakidašnje

199

Piše: prof. dr. Mirsad Đonlagić/ Hrvatki glasnik

Napokon je sve poznato. Nema vakcina za građane Federacije BiH.  Nakon što je direktorica Zavoda za javno zdravstvo Zapadnohercegovačke županije Andrea Jurić  izuzetnim naporima isposlovala potvrdu proizvođača vakcine Sputnik V, te da će proizvođač isporučiti 20.000 doza, usljedilo je obraćanje federalnom ministru zdravstva Vjekoslavu Mandiću. I  sukladno našoj dobroj i dobro uvježbanoj praksi najprije dođe ono  nezaobilazno i poznato „ne može“. Tako je i ministar odgovorio i konačno smo došli do onog uobičajenog da vakcina za građane FBiH nema. Zašto kažem FBiH?  Zato što je istovremeno u Republici Srpskoj  započela vakcinacija. Istina u ne baš velikim količinama,  ali je započela. Zaista zvuči nevjerovatan  ovakav razvoj događaja pogotovo kada se uzme u obzir objašnjenje koje je federalni ministar zdravstva dao tom prilikom ( da je država nadležna).

Ja sam svjestan toga da postoje procedure kako se nešto može i kako nešto nije moguće. Nadao sam da će vlast cijeneći trenutak i prema potrebi pronaći rješenje da da svoju suglasnost. Međutim nadanje je bilo uzaludno. Surova realnost nas je otrijeznika i opet  je krivo unutarnje uređenje ( koje jeste veliki problem ) ili kako je u odgovoru rečeno da je to pitanje države.

No, ovdje se moramo zadržati i ovaj sramni problem objasniti sa nekoliko strana.

Najprije ću krenuti od decembra mjeseca prošle godine i snažnog teksta koji je objavio Reuters ( renimirana svjetska novinska kuća) o slabostima i problemima COVAX mehanizma i otvorenim sumnjama u njegov uspjeh. Temeljem tog teksta , potpisnik ovih redova , krenuo je tragom odluka koje jesu i koje nisu donesene u Bosni i Hercegovini ovim povodom  i objavio je tekst tim povodom na jednom portalu..

Spoznaja je zaista zapanjujuća. Problemi su oko usaglašavanja, definranja nadležnosti, pa potom ko će to sve platiti i tako dalje sve u stilu „sistem je kriv drugačije ne može“. Nama je jasno da sistem nije  stvoren da sam od sebe rješava problem. Ali ljudi koji su u sistemu mogu, ako žele, problem riješiti. E tu je sada prava začkoljica. Ovdje ljudi ne žele da se problem riješi. Objašnjenja su zaista nevjerovatna. Od toga da to nije njihova nadležnost pa do toga da to ministar ne može potpisati zbog garancije koja se tom prigodom mora izdati. Kao da niko ne zna kako se slične odluke donose i u drugim slučajevim pogotovo što je akcija Zavoda za zdravstvo zapadnohercegovačke županije   na komercijalnoj osnovi i da će sve troškove platiti oni koji su se registrirali, a njih je više od  5.000.  Da stvar bude još interesantnija među njima je najviše zainteresiranih iz Sarajeva i Tuzle koji žele platiti  svoje vakcinisanje.  Dakle plaćanje nije uopće upitno. Pa i garancija koju bi ministar izdao se po principu  subsidijarnosti   može prenijeti na Zavod za javno zdravstvo ZHŽ.  Dakle sve je jednostavno.  Da,  ali ako to ljudi žele da tako shvate i da tako postupe.

Sada se može spekulirati šta se iza ovog svega krije. Jesu li to zakulisane političke igre, je li to zavist i ljubomora ,  ili  je to  jednostavno pokazivanje mišića ili nesposobnost  ili želja da se pokaže kako i koliko je sistem neučinkovit ili nešto slično?  Kada se to sve skupa stavi u ravan stanja populacije i njenog konstantog smanjivanja zbog odlaska u inozemstvo sve postaje jasnije i više se ne treba postavljati pitanje ko je pametniji, oni što odlaze ili oni koji ostaju.

Šta god od navedenog bilo, odluka je sramna i pokazuje odsustvo empatije i brige za ljude u FBiH koji žele da se pobrinu za svoju zaštitu i plate vakcinisanje. Sve to postaje još ozbiljnije, užasno i prijeteće, kada se uzme u obzir  da u istoj državi i putem ili pored istih subjekata koji su na državnom nivou i koji moraju dati sve saglasnosti za  nabavku iste te vakcine. Ovim postupkom FBiH ostaje crna rupa na regionalnoj mapi vakcinisanih sa rezultatom “0“ koji sam po sebi daje dovoljno objašnjenje šta je po srijedi i o čemu se ovdje radi.

Da li su u RS pametniji , spretniji , moćniji ili za njih zakoni ne vrijede, isti oni koji vrijede u FBiH  i koji nam ne omogućuju da se zaštitimo. U ovom trenutku za ovu zemlju i za vlast u njoj ne postoji zadatak s većim prioritetom pa i ljudskošću nego da se zaštiti zdravlje populacije.  Niti jedno pitanje koje nam se kao „glavno“ u ovom trenutku  stavlja pred nas  i kojima su mediji preplavljeni, ne može zamijeniti imperativ zaštite zdravlja ljudi. Kada to tako promatramo ostaje poruka narodu da dobro ovo zapamti i da na izborima koji će se održati  2022. godine  da svoju ocjenu. Ja sam siguran nedovoljnu i neoprostivu, za aktualne vlasti.  Dok pišem ove  redove gledam izvještaj iz Izraela. Kažu veoma jednostavno: „ Mi smo naučili reagirati u krizi i nije čudo što smo među najboljima u svijetu po broju cjepljenih. Krize su nas naučile da reagiramo, brzo i pametno , a što je najvažnije prije drugih.“

Nevjerovatno mi, kao da smo rasli u „pamuku“  kako narod kaže,  a ne da neka kriza svako malo potresa naše prostore još od pamtivijeka.

Na kraju  napominjem da ne vrijedi lamentirati nad našon sudbinom. Moramo se snalaziti kako ko umije i može i zatim osobno se zahvaliti  ravnateljici zavoda  gospođi Andrei Jurić  na uloženom trudu i nakani da se pomogne svekolikom pučanstvu koje je spremno da plati svoju zaštitu i time na najbolji način pomogne državi i vlasti koja je nesposobna riješiti problem.