Međunarodni rezidualni mehanizam u Haagu izrekao je pravomoćne presude od po 15 godina zatvora nekadašnjim čelnicima Državne sigurnosti Srbije, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH. Osuđeni su za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, koje je dovelo do zločina u Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju, Sanskom Mostu i Trnovu. Ovom presudom Stanišić i Simatović postali su prva dva funkcionera Srbije osuđena za zločine u Bosni i Hercegovini. Četiri udruženja iz Srebrenice najavila su podizanje zajedničke tužbe protiv Srbije i Republike Srpske.
Za Šehidu Abdurahmanović iz Srebrenice kojoj su 1992. godine u Policijskoj stanici ubili muža, ova presuda znači potvrdu onoga što žene Srebrenice kroz različita udruženja pokušavaju dokazati desetljećima – izravno sudjelovanje Srbije u genocidu u Srebrenici.
„Mi smo tu presudu dugo godina čekali. Ona je možda i ključna za sve te procese koji možda slijede u budućnosti. Vi znate da smo mi izgubili tužbu, da je Srbija nekako uspjela da se opere od svih zločina. Međutim, ova sad presuda je dala pečat na sva negiranja koja su do sad bila. Mislim da to u budućnosti neće moći. Mi nikada od procesa nećemo odustati, pa sad da li to bilo prema Srbiji ili porodice pojedinačno ili kolektivno. S Holandijom smo se borili toliki niz godina. Uspjeli smo jednim dijelom i mislim da ćemo tako nastaviti i sa Srbijom“, kaže Šehida Abdurahmanović, članica Pokreta majki enklave Srebrenice i Žepe.
Nura Begović iz Udruženja „Žene Srebrenice“ kaže da će četiri udruženja iz Srebrenice zajednički istupiti u podizanju tužbe protiv Srbije i Republike Srpske. Smatraju da je odavno bilo vrijeme da se Srbija kazni za izravno sudjelovanje u genocidu u Srebrenici i brojnim zločinima diljem Bosne i Hercegovine.
„Odlučili smo se da krenemo tim putem da podnesemo tužbu i da Srbija bude kažnjena. Ne samo da bude kažnjena za ubijanje direktno, nego i da se prestane jednom za sva vremena govoriti da je ovdje bio građanski rat i to će se sigurno navesti u tužbi. Da se tačno zna ko je napao i ko je počinio zločin i genocid nad našim najmilijima. Imamo već jedno iskustvo u ovakvoj vrsti tužbi i mislim da bi trebali krenuti tim putem i protiv Srbije, ali advokatski tim koji će nas zastupati će već odlučiti šta je najbolja opcija kako bismo dokazali istinu i dobili barem djelić pravde za nas, žrtve genocida u Srebrenici i sve druge žrtve zločina u Bosni i Hercegovini“, kaže Nura Begović, predsjednica Udruženja „Žene Srebrenice“.
Odvjetnik Damir Alić kaže da je primarno pravni osnov za podizanje takve tužbe presuda protiv Simatovića i Stanišića u kojoj je eksplicitno utvrđeno da se radilo o udruženom zločinačkom pothvatu između organa Republike Srbije i Vojske Republike Srpske.
„Ono što je pravno utemeljeno da se pokuša uraditi u ovom momentu, da sva ta udruženja koja se okupljaju oko Srebrenice, pokušaju ustati sa građanskom tužbom pred nadležnim sudom u Republici Srbiji. To će biti veoma teško, jer je primarno bitno da ta udruženja nađu adekvatnu advokatsku kancelariju koja će ih zastupati, jer to ne može biti advokatska kancelarija iz Bosne i Hercegovine bez obzira što bi tužbom bila obuhvaćena i Republika Srbija i Republika Srpska. Proces će biti težak i dugotrajan, jer sama Republika Srbija do sada eksplicitno odbija da kaže riječ genocid, a pogotovo da dopusti vođenje jednog ovakvog postupka. Međutim, to je jako bitno da se pokuša s ovakvom tužbom kako bi se upotrijebili svi pravni lijekovi pred domaćim sudovima i kako bi se pravda u konačnici tražila pred Europskim sudom za ljudska prava u Strazburu“, kaže odvjetnik Damir Alić.
Predstavnice udruženja iz Srebrenice kažu da od procesa neće odustati ma koliko trajao. Ovo nam potvrđuje i Fadila Efendić kojoj su prije 28 godina u Srebrenici ubili sina i muža. Presuda Stanišiću i Simatoviću još je jedan dokaz, kaže, koji govori da je Srbija izravno odgovorna za genocid u Srebrenici i brojne druge zločine u Bosni i Hercegovini.
„Žrtvama treba da se izvinu i da prihvate krivicu i da svojim generacijama istinu kažu što se desilo, kakvi su to bili ciljevi, kakve su to bile potrebe da se toliki narod ubije, da se nevina djeca iz školske klupe ubijaju. Samo ’75-to godište, godište mog sina je 217 učenika ubijeno. Zašto? Mi od odgovora nikad nećemo odustati. Hoćemo istinu da se kaže ko je naređivao, ko je ubijao i zašto i da se zločinci kazne, a o genocidu kao jedinoj istini govori. Mi znamo ko je to radio, ali treba da to bude sudskom presudom potvrđeno, jer nas najviše boli neistina. Nama naše najmilije ništa ne može vratiti, ali donijelo bi nam malu olakšicu, donijelo bi bolju budućnost i u Srbiji, ne samo u Bosni i Hercegovini kada bi svako odgovarao za ono što je činio. Ne treba djecu svoju zavaravati i neistininama ih trovati”, poruka je majke Fadile Efendić, predsjednice Udruženja „Majke Srebrenice“.
Enisa Alibalić
