U petak 23. listopada u Hrvatskom kulturnom centru „Sv. Franjo“, u okviru ovogodišnjih Dana Matice hrvatske Tuzla, izvedena je predstava Čaša u izvedbi Teatarske radione Travnik. Riječ je o predstavi nastaloj po motivima pripovijetke Čaša Ive Andrića. Glumci u predstavi su Matej Baškarad, član Hrvatskog kazališta Travnik u ulozi fra Petra i Miro Barnjak iz Hrvatskog narodnog kazališta Mostar u ulozi fra Nikole Granića. Režiju potpisuje Sonja Jovandić. Pred početak izvedbe predstave posjetitelje je pozdravio predsjednik Ogranka Matice hrvatske Tuzla Ivan Bosankić i kazao kako je predstava Čaša svima bliska jer govori „o nama, o Bosni“.
Teatarska predstava Čaša, nastala po motivima pripovijetke Čaša Ive Andrića, producirana je kao ambijentalna predstava, za izvođenje u šljiviku franjevačkog samostana u Gučoj Gori, onako kako je Andrić postavio radnju pripovijetke.
Komorna predstava prilagođena je za izvođenje na malim i komornim scenama.
Tokom Prvog svjetskog rata, od ožujka do srpnja 1915. godine, Ivo Andrić, kao politički sumnjiva osoba, interniran je u selo Ovčarevo kod Travnika. Iako mu je Travnik kao rodni grad nakon hapšenja i istražnog zatvora zbog veza s Mladom Bosnom i poznanstva s Gavrilom Principom određen za izvršenje mjere kućnog pritvora, on se nastanio u Ovčarevu. Njegova majka Katarina održava domaćinstvo župne kuće pri Župi sv. Mihovila Arkanđela, kod fra Alojzija Perčinlića, župnika koji bijaše njen ujak. Visokoobrazovani fratar, školovan u Rimu i Vatikanu, odvodio je grudobolnog Andrića u posjete franjevačkom samostanu u Gučoj Gori. Mladi pjesnik proučava samostansku biblioteku i arhivu, od starih ujaka sluša priče i legende iz vremena kada je Travnik bio vezirski grad.
Iz Andrićevog iskustva života s bosanskim fratrima nastala je književnoumjetnička refleksija o franjevcima Bosne Srebrene, jedan pripovijedački i romaneskni opus s bosanskim fratrima kao glavnim književnim likovima. Radnja nekih pripovijetki, popularno nazvanih Andrićevim fratarskim ili franjevačkim ciklusom, odvija se u starim fratarskim samostanima u Srednjoj Bosni. Čaša je pripovijetka s radnjom u samostanu Sv. Franje u Gučoj Gori.
Fra Petar i fra Nikola Granić, zvani Mumin, iznose autorov pogled na dvije velike teme: Bosna i emigracija.U Muminovu monologu Andrić je sažeo najjezgrovitiju književnu sliku Bosne, neku vrstu autorskog manifesta o zemlji svoga porijekla i književnih opredjeljenja.
Stalno pitanje o odlasku ili ostanku u Bosni Andrić razmatra u ovoj pripovijetki u vrijeme koje provodi u emigraciji. Čaša je objavljena 1940. godine, kada je Andrić u Berlinu obavljao dužnost opunomoćenog ministra i izvanrednog izaslanika Kraljevine Jugoslavije u nacističkoj Njemačkoj.
Predstava Čaša uvrštena je u stalni repertoar Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru i Hrvatskog kazališta Travnik.
M. B.
