Tradicionalni, 25. Dan molitve za domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i 23. hodočašće na Bobovac katolika iz Ministarstva obrane, Oružanih snaga i Policijskih snaga Bosne i Hercegovine održani su u subotu, 24. listopada.
Misno slavlje na Bobovcu, koji se nalazi u župi Kraljeva Sutjeska, predvodio je vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini mons. Miro Relota, OFM. Koncelebriralo je 20-ak svećenika, među kojima su bili generalni vikari: Vrhbosanske nadbiskupije, mons. Slađan Ćosić, Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini, mons. Željko Čuturić, Vojnog ordinarijata Republike Hrvatske, mons. Ilija Jakovljević te i Vojnog ordinarijata Republike Slovenije mons. Matjaž Murišič.
Sudjelovao je velik broj vjernika, koji su u potpunosti ispunili bobovačku visoravan, dolazeći do nje u procesiji i uz molitvu krunice cijelim putem. Među prisutnima bili su i predstavnici političkog života Hrvata u BiH: predsjednik HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora Dragan Čović, novoizabrana članica Predsjedništva BiH Darijana Filipović, predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara i dopredsjedatelj Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovinete Marinko Čavara.
Također, dionici misnog slavlja bili su i: zamjenik ministra obrane BiH Slaven Galić, zamjenik ministra sigurnosti BiH Ivica Bošnjak, pomoćnik ministra obrane BiH za međunarodnu suradnju Zoran Šajinović, zapovjednik Zapovjedništva za potporu general-bojnik Zdravko Rezo, zamjenik načelnika Zajedničkog stožera Oružanih snaga BiH za operacije general Tomo Kolenda, izaslanik u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Boris Mrnjavac te veleposlanik Republike Hrvatske u BiH Ivan Sabolić.
Uvodeći u misno slavlje, biskup Miro je, kako je sam kazao, pripremio jedno iznenađenje; Propovjed je prepustio svome kolege iz školskih dana, domaćemu sinu iz Čatića, fra Anti Radošu, koji trenutačno u Međugorju duhovno skrbi o hodočasnicima iz Italije i sudjeluje u sakralnom životu tamošnje župe.
Na početku svoje propovijedi fra Anto progovorio je o kraljici Katarini, čiji je život obilježen ljubavlju prema Domovini, obitelji i vjeri, ali i teškim kušnjama, gubitkom i progonstvom te je posvjestio kako su hodočasnici došli na sveto mjesto Bobovac iz različitih krajeva i s različitim životnim iskustvima, ali nas, kazao je, okuplja ista želja: moliti za mir, za naše narode, za naše obitelji i za budućnost novih naraštaja.
“Danas smo ovdje da molimo za svoju Domovinu. Ali prije nego izgovorimo svoje molitve, zastanimo na trenutak. Oslušnimo ovaj kamen, ovu zemlju i ovu tišinu. Jer povijest nije samo ono što je zapisano u knjigama. Povijest je i ljudska sudbina. Povijest su majke koje su oplakivale svoju djecu, očevi koji sustrahovali za svoje obitelji, ljudi koji su odlazili ne znajući hoće li se ikad vratiti. Povijest su i oni koji su, unatoč svemu, vjerovali da dobrota vjera i ljubav imaju posljednju riječ”, posvjestio je te kazao kako zato i jesmo danas na Bobovcu, koje nije samo arheološko nalazište, već je ono mjesto sjećanja – mjesto koje nas poziva da se zapitamo ne samo tko je ovdje živio, nego i kakvi bismo mi danas trebali biti pred baštinom koju smo naslijedili.
“Jer Domovina nije samo zemlja koju smo naslijedili, Domovina je i odgovornost koju ostavljamo onima koji dolaze poslije nas”, kazao je propovjednik te tumačio kako je upravo kraljica Katarina bila žena koja nije zaboravila svoju zemlju.
Nadalje, progovorivši o povijesnome značaju Bobovca kao srednjokovjekovnog kraljevskog grada, propovjednik je napomenuo kako njegove zidine pripadaju prošlosti koju trebamo proučavati, čuvati i prenostiti budućim naraštajima. “A, danas se pred tim zidinima okupljaju ljudi razlučitih iskustava i pogleda, povezani barem jednom željom: da Bosna i Hercegovina bude zemlja u kojoj će se moći živjeti dostojanstveno, slobodno i u miru. Zato ne moramo svi jednako tumačiti svaki događaj iz prošlosti da bismo se složili oko toga da povijest ne smije biti oružje protiv susjeda. Ne moramo se odreći vlastite vjere, identiteta ni obiteljske uspomene da bismo poštovali tuđu”, poručio je fra Anto, dodavši kako voljeti svoje ne zanči prezirati tuđe.
Svetu misu skladnim su pjevanjem animirali mladi glazbenici Frame Vareš pod ravnanjem njihova župnika fra Leona Pendića.
Na kraju euharistijskog slavlja, mons. Čuturić zahvalio je nazočnima, a posebno pripadnicima Oružanih snaga Bosne i Hercegovine iz Druge pješačke bojne Pete kiseljačke pješačke brigade, koji već dugi niz godina sudjeluju u organizaciji i logističkoj potpori kako bi se sveta misa mogla dostojno proslaviti i na kraju tradicionalno pripremiti objed, vojnički grah, za sve sudionike.
Nakon toga, u ime Granične policije BiH Josip Šako uručio je biskupu Miri prigodan dar, umjetničku sliku. Također, Slaven Tadić iz KPZ-a Zenica slikom je darivao Darijanu Filipović te i pukovnika Boru Miličevića, čija postrojba, pod njegovim zapovjedništvom već godinma skrbi o organizaciji Molitvenog dana. Slikom je darivan i župnik iz Goražda preč. Josip Tadić.
I, na kraju, vjernička zajednica, predvođena biskupom vojnim, izmolila je tradicionalnu Molitvu za domovinu.
Recimo i da se Molitveni dan za domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i hodočašće na Bobovac katolika iz Ministarstva obrane, Oružanih snaga i Policijskih snaga Bosne i Hercegovine tradicionalno održavaju u subotu, najbliži dan smrti pretposljednje bosanske kraljice Katarine Kosače-Kotromanić, koja je umrla u Rimu 1478.
Inicijativu za Dan molitve na Bobovcu pokrenuo je 2002. tadašnji nadbiskup metropolit vrhbosanski Vinko kardinal Puljić u spomen na smrt bosanske kraljice Katarine Kosača s ciljem ujedinjenja u molitvi za osobne potrebe, vlastiti narod i domovinu Bosnu i Hercegovinu, ali i za sve ljude i narode koji u njoj žive. Tako od 2002. vjernici Vrhbosanske nadbiskupije hodočaste na Bobovac, a dvije godine kasnije pridružili su im se i pripadnici Oružanih i Policijskih snaga BiH.
Povijesni podaci pokazuju da je Bobovac bio najvažniji i najbolje utvrđeni grad u srednjovjekovnoj Bosni, izgrađen na stijeni južnih padina planinskog masiva Dragovski i Mijakovski poljice jugozapadno od Vareša. Nalazio se nedaleko od sela Mijakovići i Dragovići, u općini Vareš. Grad su osvojili Osmanlije 21. svibnja 1463. i u njemu je bio smješten do 1626., kada je napušten jer više nije imao stratešku važnost.
