Sjećanja na komšiju S.
Pijemo komšija S., kona i ja kaficu. Oni se kao po običaju poprijeko gledaju. I zajmimo mi temu o odjeći.
– Ja vala imam ovu trenerku tri godine. – prozbori kona – Nije nešto ni skupa bila, a niđi na njoj nema nikakvije oštećenja, baš je peri deri. Da sam znala da je vako kvalitetna, kupila bi još pet ovakvije.
– I ja tako imam onaj sivi džemper. – dodajem – Jeste da je muški i da mi ga je brat dao, jer je njemu okračao, doduše za broj mi je veći, ali je kvalitetan i topal, pa se ubio za kad čistim snijeg ili kad gdje u selo pođem.
– I ja imam jednu pidžamu, dvodijelnu – dodaje S. – dol’ k’o duge gaće, a gor’ ko majica dugih rukava, boje trule višnje, od malo debljeg pamuka i sviđa mi se što je majica malo duža, pa se da lijepo spasat’ u gaće. Traje mi već pet godina, a više sam puta u njoj čak i spav’o, ako ćete iskreno.
