Piše: Ivona Grgić (IMEP)
Prema podacima Svjetske banke u Bosni i Hercegovini je 18,7% ljudi ispod generalne granice siromaštva. Osobe čija mjesečna primanja ne prelaze 83,6 KM nalaze se u ekstremnom siromaštvu. Ispod generalne linije siromaštva nalaze se svi oni čija mjesečna primanja ne prelaze 238,10 KM. Zbog navedenog broj korisnika javnih kuhinja raste iz godine u godinu.
Kako izgleda obrok korisnika javne kuhinje?
” Primam hranu od ponedjeljka do petka. Po tu hranu idem svaki dan oko jedanaest sati do naše mjesne zajednice jer je kod nas, na sreću, organizovan dovoz hrane. Inače, živim u selu koje je od Tuzle udaljeno trideset kilometara. Uvijek ponesem i kanticu za naredni dan i istu uručim predsjedniku mjesne zajednice koji je zadužen za podjelu hrane. Korisnici javne kuhinje koji su u gorem zdravstvenom stanju od mene dobiju hranu na kućnu adresu. Mi korisnici se uzajamno pomažemo pa se dešava da jedni drugima ponesemo obrok ako nam je usput. Svake je sedmice isti jelovnik i hrana javne kuhinje uopšte nije neukusna. Ponedjeljkom dobijem makarone s mesom i pola hljeba. Obrok uvijek raspodijelim na dva dijela pa imam i za ručak i za večeru.
Utorkom dobijem grašak sa mesom i pola hljeba, a srijedom varivo s povrćem i mesom i pola hljeba.
Četvrtkom je gusta, kremasta supa od krompira i riže sa pilećim mesom i pola hljeba, a petkom grah sa kobasicom i čitav hljeb.
Pošto vikendom ne dobijamo hranu, petkom dobijemo osim osnovnog obroka još nešto uz to, na primjer, lisnato sa hrenovkom, gulaš u konzervi ili komad sirovog mesa, a u vrijeme ramazana nerijetko smo petkom dobijali ramazanske lepine i hurme. Ovo je treća godina kako primam hranu”, ističe sugovornik B. Martić – i da nema ovog ja ne znam kako bih. “Ovim se putem želim zahvaliti svima onima koji na bilo koji način doprinose radu javnih kuhinja kao i onima koji su zaduženi za distribuciju hrane do nas korisnika.”
