Sukob na Bliskom istoku ušao je u peti dan. Međusobni napadi Izraela, Sjedinjenih Američkih Država i Irana nastavljaju se, a normalizacije zasad nema. Sukob se širi, uključuju se i druge zemlje, a posljedice se osjećaju i na svjetskom tržištu energenata. U isto vrijeme raste i broj poginulih.
U takvim okolnostima Iran International prenosi da je Skupština stručnjaka izabrala novog vrhovnog vođu Islamske Republike – Mojtabu Hoseinija Hameneija, drugog sina ubijenog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija. O mogućem značenju tog poteza za HRT govorio je vanjskopolitički analitičar Branimir Vidmarović, nakon što je Skupština stručnjaka izabrala Mojtabu Hoseinija Hameneija za novog vrhovnog vođu Irana te objasnio simboliku i moguće političke posljedice takve odluke.
Prema njegovu tumačenju, takav izbor bio bi vrlo neobičan, iako su se o toj mogućnosti već ranije pojavljivale spekulacije.
“To je vrlo neobičan odabir. Iako se o tome spekuliralo, govorilo se da on nije primarni kandidat, jer su kritičari isticali da revolucija nije srušila šaha i monarhiju da bi se ponovno uvela nasljednost”, objasnio je Vidmarović.
Podsjetio je kako je cijela ustavna procedura u Iranu zamišljena upravo zato da se osiguraju neovisni kandidati i da više osoba može konkurirati za tu funkciju, kako se vlast ne bi prenosila po obiteljskoj liniji.
“Čitava ustavna procedura bila je stvorena kako bi se osigurali neovisni kandidati i dala prilika mnogima, da ne bude nasljeđivanja”, rekao je.
No, prema njegovu mišljenju, okolnosti smrti vrhovnog vođe uvelike mijenjaju percepciju u iranskom društvu.
Mučeništvo i simbolika
Vidmarović, gostujući na HRT-u, ističe da je ubojstvo vrhovnog vođe, odnosno ajtolaha Alija Hameneija, snažno utjecalo na simboliku političkog trenutka i kaže: Ubojstvo ga dovodi u status mučenika. On sada ima simbolizam kakav ne bi imao da je umro prirodnom smrću”.
Dodao je da se zbog toga i dio ljudi koji su ga ranije kritizirali ili nisu podržavali sada prema njemu odnosi drukčije te “suosjećaju”. U tom kontekstu izbor njegova sina vidi kao političku poruku.
“Ovaj izbor očigledno je svojevrstan simbol, odnosno poruka i znak protesta, znak prkosa prema Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelu”, rekao je Vidmarović.
Prema njegovu tumačenju, takva odluka ujedno šalje signal kontinuiteta iranske politike odnosno “da će se nastaviti lik i djelo Hameneija, njegova politika i da je Iran neslomljiv”.
Ipak, smatra da nije nužno riječ o trajnom rješenju.
“Kada sve ovo prođe, ne vjerujem da će taj čovjek ostati na vlasti kao ajatolah predugo, jer ustavna procedura predviđa i opoziv rahbara”, rekao je.
Dodao je da to znači kako bi Hameneijev sin mogao biti smijenjen nakon određenog vremena.
“Očigledno je procijenjeno da je sada, u ovom trenutku, važno imati nekoga tko je svojevrsni avatar svoga oca”, zaključio je Vidmarović.
“Revolucionarna garda kao ključni centar moći”
Vidmarović smatra da vojni napadi teško mogu dovesti do promjene režima u Iranu. Takva promjena, objašnjava, uključivala bi ukidanje brojnih institucija i potpuno preoblikovanje političkog sustava.
“To znači referendum i potpuno novi model vlasti. To je procedura kojoj po složenosti gotovo da nema premca. To je moguće jedino ako fizički kontrolirate državu ili ako se dogovorite s Revolucionarnom gardom da uvede vojnu diktaturu koja bi trajala godinama i u tom razdoblju preoblikovala sustav”, rekao je.
Govoreći o unutarnjoj strukturi vlasti, Vidmarović je naglasio veliku ulogu Iranske revolucionarne garde. Podsjetio je i da je pokojni vrhovni vođa u posljednjem desetljeću svjesno decentralizirao sustav vlasti stvarajući više centara moći kako bi se spriječila prevelika koncentracija odlučivanja u jednim rukama.
“To je kao da za vrijeme korizme ubijete Papu”
Prema njegovim riječima, takav model zasad funkcionira relativno dobro. Revolucionarnu gardu pritom opisuje kao snažan i tvrdokoran element sustava koji predstavlja i najvećeg političkog konkurenta iranskoj vladi.
Govoreći o pregovorima koji su se ranije spominjali, Vidmarović je naglasio da cijela situacija u iranskom društvu ima snažnu simboličku dimenziju. Podsjetio je da je riječ o vođi koji nije samo politički nego i vjerski autoritet te da su pregovori vođeni tijekom Ramadana. Zbog toga, kaže, reakcija javnosti na njegovo ubojstvo ima posebnu emocionalnu težinu.
“To je kao da za vrijeme korizme ubijete Papu. Otprilike je to ista percepcija i iste emocije u društvu”, rekao je Vidmarović.
