Piše: dr. Blanka Đulabić, mr. med. sci.
Kada je riječ o trudnoći, obično za nju čujemo mnogo lijepih i nježnih izraza, poput ovoga iz naslova „blaženo stanje“, „drugo stanje“. „Blaženo“, rekla bih, je povezano s duboko ukorijenjenom kršćanskom sviješću, osviještenošću, naukom ili odgojem o Blaženoj Djevici Mariji, majci Isusovoj. Čak, štoviše, osobno smatram da većina kršćana prilikom izgovaranja riječi „blaženstvo, blaženo“ i svih riječi koje se mogu iz toga izvesti, doista, kazala bih, refleksno pomisle na Mariju koja je simbol ultimativne majčinske ljubavi i majčinske figure. Međutim, koliko se trudnoća doista može smatrati apsolutnim „blaženim“ stanjem?
Prilikom postavljanja ovoga pitanja, naravno, ne osporavam da je zasnivanje obitelji jedan od idiličnih, ali ne i krajnjih, ciljeva svih ljudi, no, želim skrenuti pažnju na, osobito muški dio auditorijuma, da to blaženstvo sobom nosi i donosi i mnogobrojne (po)teškoće, a kojih je, ponekada, svjesna i okolina, a najčešće, samo majka pod čijim srcem raste novi život. Ne mislim ovdje diskriminirati muške, nego kazati da žene najbolje razumiju jedna drugu i tegobe kroz koje prolaze, a svakako, one mlade žene koje uskoro planiraju svoju trudnoću, trebaju da se educiraju što sve trudnoća nosi sobom, kakve terete, obzirom na to da nam Hollywood, najčešće, to prezentira bajkovito.
Obzirom na sam položaj maternice u odnosu na druge, okolne organe, prirodno je i sasvim razumljivo, te logično, da će fetus svojim rastom uvjetovati i rast same maternice, koja će onda pritiskati susjedne organe. Na slici ispod možete vidjeti, sa lijeve strane, uprošćenu shemu anatomskoga međuodnosa trbušnih organa, a desno kako plod u maternici potiskuje iste.
U ovisnosti o stupnju trudnoće, te položaju samoga ploda (jer beba se, naravno, može okretati), moguć je i razvoj mnogobrojnih, ne tako ugodnih, a ponekada i jako ozbiljnih simptoma kod trudnih žena.
Ukoliko je želudac isuviše nadražen, može doći do pojačanog stvaranja klorovodonične kiseline čija povišena koncentracija posljedično dovodi do osjećaja mučnine, nadražaja na povraćanje, pa čak i povraćanje želučanoga sadržaja, potom, svakako, do bolova u žličici. Ponekada mučnine mogu biti prisutne u ranoj trudnoći, te trajati tijekom cijele trudnoće, mogu biti toliko obilne i ozbiljne da zahtijevaju hospitalizaciju pacijentice.
Nadalje, na slici vidimo položaj crijeva vs, položaj fetusa. Samim pritiskom fetusa na crijevne vijuge, usporava se pasaža i pražnjenje crijeva, a nije rijetka niti pojava hemoroida kod trudnica zbog povišenoga intraabdominalnoga tlaka ili zbog povišene potrebe za dodatnim napinjanjem prilikom pražnjenja crijeva. Ponekada taj pritisak ploda može dovesti i do po život opasnoga stanja zvanoga ileus ili, narodski kazano, „zapetljaj crijeva“. Ono što se događa u tim momentima jeste da može doći do prekida pasaže i pražnjenja crijeva, prilikom čega se fekalni sadržaj nakuplja u jednom dijelu crijeva iznad mjesta opstrukcije (najvišeg pritiska). Naša crijeva su ekstenzibilna tkiva i mogu da se istežu do određene granice koja, ukoliko se pređe, može dovesti do rupture (prskanja) crijeva i posljedičnog izlivanja fekalnoga sadržaja unutar trbušne duplje, a što dovodi do šoknog stanja koje zahtijeva hitno kirurško liječenje. Neki od simptoma koji bi mogli ukazivati na nastanak ili postojanje ileusa jesu konstantni bol u trbuhu, koji se pri određenim položajima čak može i povećavati, zatim odsustvo stolice (nekoliko dana), osjećaj nadutosti, vidna nadutost trbuha, osjećaj da je trbuh prilikom pipanja tvrd kao daska sve do povraćanja fekalnih materija na usta kada je osobu potrebno što hitnije transportirati do bolničke ustanove. Možda je ovaj fenomen mnogima i neugodan i nerazumljiv, ali se u pozadini krije to da kada crijevo ima ometenu pasažu kada je u pitanju pražnjenje, dakle, fekalija, naš organizam pokušava na bilo koji način da ih izbaci van, da smanji tlak na crijevo koje je pred eventualno prskanje, te stoga dolazi do izbacivanja stolice na usta. Zvuči blaženo i dalje?
Budući da sam se trenutačno bazirala samo na sliku koju sam vam prikazala, a simptoma ili sindroma koji se pojavljuju u svezi sa trudnoćom ima mnogo, ne bih mnogo komplicirala. Naravno, svima je jasno da pritiskom na mokraćni mjehur, dolazi do pojave češće potrebe za mokrenjem.
Ono što bih, za ovaj put, još voljela objasniti, jeste pojam „drugoga stanja“. Naime, trudnoća doista jeste drugo stanje za ženu, ali i njezinu okolicu. U trudnoći se, pored rasta našega malenoga anđela ili naših malih anđela (ne zaboravimo na blizanačku trudnoću koja je još ozbiljnija u zdravstvenom pogledu!), događaju i mnoge hormonalne promjene jer za rast ploda, naravno, trebamo više hormona koje uobičajeno stvara naš organizam, odnosno izlučuju naše žlijezde, pa je, tako, u trudnoći normalno učestalo mijenjanje raspoloženja, povećan ili smanjen apetit, apetit za neobične namirnice ili njihove kombinacije (jeste li već čuli za popularnu kombinaciju kiseli krastavci+Nutella?!), potreba za snom koja je ponekada veća od uobičajene, te može zabrinuti neposrednu okolinu, ne zaboravimo i nesanicu. Ponekada se ličnost kompletno psihički izmijeni, što je uslovljeno „igrama hormona“, a stanje nakon trudnoće, stanje kada se hormoni prilagođavaju sada jednom organizmu (majčinom) umjesto dvama organizmima, može toliko značajno utjecati na psihu, da dovede do teške psihotične ili depresivne postpartalne krize kada majka odbija skrbiti za svoje vlastito čedo, a kada se ova stanja ne prepoznaju na vrijeme, te im se ne pristupi ozbiljno, nisu rijetka ni čedomorstva.
Blaženo, drugo stanje!
… u kojemu je, nadasve, važna potpora, ljubav i razumijevanje bližnjih. Čuvajmo naše buduće majke, njegujmo ih, pokušajmo shvatiti njihove promjene ponašanja, raspoloženja, njihove tegobe, te im iste olakšati kako bi tih 9 mjeseci doista prošlo blaženo i za majku i za bebu/bebe i za ostatak obitelji.
