Danas je Svjetski dan svjesnosti o autizmu, a obilježava se kako bi se javnost upoznalo s rastućim brojem djece iz spektra autizma te da su njihove potrebe velike. Udruge roditelja upozoravaju da postoji i određeni oblik diskriminacije koji se odnosi na nedostatak stručnog kadra te da ničeg nema dovoljno: nema umreženosti i kontrole institucija – poliklinika, bolnica, vrtića, škola – udruge su prepuštene same sebi.
Dirljivo je pismo majke jednog djeteta od 41 godinu koja je napisala: “Osjećam se kao Sizif, svako jutro uprtim svoj kamen-autizam i guram, guram uzbrdo. Ujutro sve ispočetka, jer kamen je tu, ne odlazi i ne stiže do vrha gdje bi ga vidjeli svi, ne nestaje, tu je zauvijek, do kraja naših života. Kad vam se dogodi dijete, svi su sretni, prave se planovi, neopisivo su sretni svi. Kad se pojavi autizam, svi planovi padaju u vodu, obitelji postepeno odustaju i na kraju ostaje samo uska obitelj ili, na žalost, samo mame.”…..
