DOLAZIM TI OBODNICE NAŠA
Selo moje kraja Tuzlanskoga,
evo mene, evo roda moga.
Kroz Previle rijeka Tinja huči,
Misli lete mojoj staroj kući.
Pogledam je još iz Avdibaša,
dolazim ti, Obodnice naša.
Preko Breški do u rodno mjesto,
Odvedi me krivudava cesto.
Gledam njive ostale bez stada,
selo pusto nema svijeta mlada.
Stari ljudi vrijednost tvoju znaju,
Brižljivo i vjerno te čuvaju.
U životu ostade mi želja,
doći u društvo starih prijatelja.
Prijatelji i rođaci moji,
ljepše selo za me ne postoji.
Pitkom vodom i prirodom bogato,
ostanite u njem’ živjet zato.
Lijepo je i od Boga nam je dato,
pozdravlja vas sumještanin Mato!
Mato Pavić
