Piše: Anđelija Terzić
Prof. Juraj Novosel (1930. – 2008.)
Upoznala sam ga u Hrvatskom domu, u HKD Napredak. Bio je divan čovjek.
Juraj Novosel je rođen 1930. u Banščici u Gornjoj Stubici, u Hrvatskom Zagorju.
U Zagrebu je završio Klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet. Radio je u đakovačkoj i dobojskoj gimnaziji, a od 1959. godine na univerzitetu u Tuzli gdje je ostao do umirovljenja 1993. godine.
Jedan od osnivača Tehnološkog i Medicinskog fakulteta, zatim Univerziteta u Tuzli, Studentskog doma, Studentske poliklinike i Zajednice univerziteta Bosne i Hercegovine.
Uredio je i napisao oko 65 univerzitetskih i fakultetskih publikacija. Bio je urednik časopisa «Univerzitet danas» Zajednice univerziteta Jugoslavije te veoma aktivan u sportskim organizacijama. Radio je na obnavljanju rada hrvatskih društava: Hrvatskog kulturnog društva Napredak, Hrvatskoga doma, HSD «Zrinski».
Profesor Juraj Novosel je od prvog broja bio aktivan u listu Hrvatski glasnik, glavni tajnik Napretka, zadnjih nekoliko godina glavni i odgovorni urednik Hrvatskoga Glasnika. Autor je više od 180 članaka iz povijesti, kulture, religije, obrazovanja i mnogih aktualnih članaka iz života grada Tuzle. Objavljivao je članke u književnim časopisima u Zagrebu i drugdje. Za svoj dugogodišnji rad Juraj Novosel je dobio brojna priznanja i nagrade. Primio je 25 diploma, plaketa, povelja i 30 zahvalnica.
Nagradili su ga brojni fakulteti, Univerziteti Sarajevo i Tuzla, Studentski centar, Univerzitetski klinički centar, HKD «Napredak» Sarajevo i Tuzla, Grad Tuzla, a dobitnik je i brojnih sportskih priznanja i zahvalnica. O Juraju Novoselu su u Tuzli snimljena i prikazana dva televizijska dokumentarna filma na temu: LIČNOSTI GRADA
Oni koji su imali priliku surađivati s profesorom Jurajom Novoselom, njegovim odlaskom su mnogo izgubili. Bio je draga i topla osoba puna razumijevanja, međuljudskog poštovanja, veliki prijatelj a prije svega dobar čovjek. Ušao je u srca mnogih Tuzlaka i tamo će zasigurno dugo, dugo ostati.
Profesor Juraj Novosel bio je prijatelj s mnogim ljudima, svi su ga voljeli i poštovali. Bio je veliki prijatelj i sa mojom obitelji, posebice mojim tatom, gimnazijskim profesorom povijesti i latinskog jezika Nikolom Terzićem.
