Nakon što su vidjeli da su na sjedištu ostali mobitel, osobni dokumenti i još neki papiri, vozači su odmah kontaktirali obitelj zaboravnog putnika, pa kad ih nisu dobili, slučajno su pozvali urednika Katoličkog tjednika.
Nisu nepoznate priče o ljudskom poštenju i čovještvu koje govore da je nekomu tko je izgubio novac i dokumente, sve to vraćeno. Međutim, nisu ni česte, pa stoga svaki put i zavrjeđuju pozornost.
Jedna takva “ispričana” je 11. prosinca u Centrotransovu autobusu koji je prometovao na liniji Sarajevo – Bihać, a njime su upravljali vozači Faruk Letić i Kadir Čizmo.
U Kaknju je toga dana ušao stariji gospodin Vinko Marijanović iz sela Vukanovića te izišao u Vitezu. Međutim, na sjedištu su mu ostali mobitel, dokumenti i još neki vrijedni papiri. Savjesni vozači su odmah uzeli mobitel i u imenik pronašli “kuću” pa zvali, ali im se nitko nije javio. Onda su slučajno pronašli ime urednika Katoličkog tjednika vlč. Josipa Vajdnera te mu ispričali što je na stvari i zamolili da javi obitelji, što je ovaj i učinio. Dakako, cijela je priča Vinkovu suprugu nasmijala ali i riješila briga s obzirom da je znala kako joj se suprug ne javlja zato što je izgubio mobitel, a ne zbog nečega drugog.
U međuvremenu je Vinko, inače stric vrhbosanskog svećenika Marijana koji je trenutačno na službi u Austriji, posvuda tražio svoje stvari. Svratio je tako i na autobusni kolodvor u Kaknju, a laknulo mu je kada je saznao da je sve u sigurnim rukama. Sutradan se, kad je sišao iz svojih Vukanovića u grad na pijacu, našao s vozačem Farukom koji mu je uredno sve vratio.
I ovo je jedna od onih skromnih priča koje govore da u bosanskom čovjeku bez obzira kojega vjerskog ili nacionalnog predznaka bio, ima puno dobra koje se najčešće skrovito pojavljuje na djelu. (KT)
