Na povijesnom Gradovrhu, mjestu na kojem je nekoć stajao franjevački samostan i koje stoljećima zauzima posebno mjesto u srcima tuzlanskih katolika, danas je svečano proslavljen blagdan Gospe od Anđela – Porcijunkule.
Brojni vjernici, bez obzira na visoke temperature, u molitvi i pjesmi hodočastili su Gospi Gradovrškoj. Procesija je krenula od crkve u Solini prema Gradovrhu, a tijekom hoda molila se sveta krunica. Bio je to put vjere i zahvalnosti, ali i povratka vlastitim korijenima.
Procesiju je predvodio gvardijan Franjevačkog samostana u Tuzli fra Željko Nikolić. Križ do Gradovrha nosio je mladi bogoslov fra Toni Divković, dok su ikonu Gospe Gradovrske nosili Viktor Marjanović, Ilija Oršolić i Zlatan Džafić.
Posebno dojmljiv prizor mogao se vidjeti tijekom prolaska procesije kroz Solinu. Mještani muslimanske vjeroispovijesti s poštovanjem su zastajali, promatrali hodočasnike i na svoj način iskazivali poštovanje prema njihovoj molitvi. Takvi trenuci potvrđuju da međusobno uvažavanje i dobrosusjedski odnosi ostaju jedna od najljepših vrijednosti ovoga kraja.
Dolaskom na Gradovrh vjernici su imali priliku za ispit savjesti i svetu ispovijed, pripremajući svoja srca za euharistijsko slavlje. Upravo je sakrament pomirenja jedna od najvažnijih poruka blagdana Porcijunkule, kada Crkva vjernicima daruje mogućnost potpunog oprosta.
Svečano misno slavlje predvodio je mladomisnik fra Robert Bašić, u koncelebraciji s fra Mijom Ljubosom, fra Željkom Nikolićem, fra Mirom Ikićem, fra Markom Lovrićem i fra Franjom Martinovićem.
U nadahnutoj propovijedi fra Robert Bašić podsjetio je kako je Porcijunkula mnogo više od male crkvice u Asizu. Upravo je u toj skromnoj kapelici sveti Franjo započeo obnovu koja nije promijenila samo zidove jedne građevine nego i brojna ljudska srca.
Bog, rekao je propovjednik, ne bira raskoš i veličinu, nego poniznost, jednostavnost i otvoreno srce. Prava obnova čovjeka ne započinje izvana, nego iznutra. Nije dovoljno obnoviti zidove ako srce ostane zatvoreno.
Govoreći o oprostu vezanom uz blagdan Porcijunkule, istaknuo je kako je sveti Franjo od Krista molio milost da svi koji iskrena srca pristupe ispovijedi, pričesti i molitvi iskuse Božje milosrđe. Jer, koliko god čovjek nosio terete, rane i padove, Božje je milosrđe uvijek veće od ljudskoga grijeha.
Posebno je naglasio kako živimo u svijetu koji često pamti pogreške i lako osuđuje, dok Bog uvijek ostavlja otvorena vrata povratka. Njegova ljubav snažnija je od svakoga grijeha i nikada ne prestaje čekati čovjeka raširenih ruku.
Fra Robert je vjernike pozvao i na poniznost, podsjetivši da najveća veličina nije u tome da budemo važni pred ljudima, nego mali pred Bogom. Tko prizna svoju potrebu za Bogom, postaje istinski bogat, a onaj tko se odrekne oholosti, otvara prostor Božjoj milosti.
Govoreći o Blaženoj Djevici Mariji, Gospi od Anđela, rekao je kako nam upravo ona pokazuje put poniznosti. Nije sebe stavljala u središte, nego Boga, zbog čega je postala Majka Spasiteljeva i trajni uzor svakom vjerniku.
Na kraju propovijedi pozvao je okupljene da se zapitaju koju “ruševinu” u vlastitom životu Bog želi obnoviti, postoji li netko kome trebaju oprostiti ili od koga trebaju zatražiti oproštenje te jesu li zaboravili da ih Bog uvijek čeka otvorenih ruku.
Proslava Gospe od Anđela na Gradovrhu još je jednom pokazala koliko je važno vraćati se vlastitim korijenima. Gradovrh nije samo povijesni lokalitet, nego mjesto koje čuva identitet tuzlanskih katolika, njihovu vjeru i sjećanje na generacije koje su ovdje molile mnogo prije nas. Svaki dolazak na ovo sveto mjesto nije samo hodočašće kroz prirodu, nego i putovanje prema vlastitoj baštini, prema onome što nas oblikuje i povezuje.
Pod zagovorom Gospe Gradovrške i svetoga Franje Asiškoga, brojni su vjernici kućama ponijeli ono najvrjednije. Mir u srcu, nadu i vjeru da prava obnova uvijek započinje susretom čovjeka s Bogom.
Maja Nikolić
