Mi djeca smo bez obzira na vjeroispovijest svake godine jedva čekali ramazan, jer su se tokom ramazana u pekarama pojavljivale lepine ramazanije kojih nije bilo tokom godine. Prvo smo kao ptičice kidali onaj dio lepine na kojem su sjemenke kima, pa smo tek onda punili ramazaniju, ponekad salamom, ponekad paštetom, a u obzir su dolazili i namazi koje inače nismo nešto posebno ni voljeli, ali uz lepinu je išlo sve, pa čak i ono što nam eto nije bilo stomaku milo. Vjerovali smo da postoji neki tajni sastojak, ili više njih, koji pekari stavljaju u ramazanije, pa su zato tako fantastične. I odrasla sam u ovom uvjerenju. A onda se moj brat zaposlio u pekari i negdje polovinom ramazana mi na um pade da ga upitam koji je to tajni sastojak.
– Ma kakav tajni sastojak, jadna ne bila – zvocao mi je umoran nakon noćne – lepina k’o lepina, samo posuta crnim kimom koji se zove čurekot. Jeste da ukusnija kol’ko ‘oćeš od onih koje su nam dostupne tokom godine, ali tajnog sastojka nema!
– Da vi pekari slučajno nemate neki zakon šutnje onako kao što mafija ima onu omertu, pa ne smiješ odati tajnu? – šalila sam se s njim.
– Kako da ne!
Nakon ovog razgovora odem babi da joj saoštim da nema tajnog sastojka u lepinama, jer znam da ih i ona voli.
– Baba, znaš li ti koji je tajni sastojak ramazanija?
– Znam, kako da ne znam! – k’o iz topa će baba zabavljena ručnim radom – Ono božije, sinko. Ne meću u njih ništa specijalno, kako to, osim onog crnog, al’ to se da poredat’ i tokom godine, pa opet to nije to. I baklava je lijepa, al’ nikad nije lijepa k’o na bajram. Ma to ti je, bona, ono božije k’o i u nas za Božić. Šta je pava? Skuvani bijeli gra’ koji se ocijedi, izgnječi, dodaš malo soli, luka, ulja i eto ga. Napravi to tokom godine, imaš sve sastojke i vidićeš da nije ni blizu one badnje. Il’ onaj ‘ljeb za Uskrs, e vala slađeg nema, a ‘ljeb k’o ‘ljeb, isti taki moreš i u avgustu napravit’, pa što nije naki? Il’ česnica… Ma razumila si šta ‘oću reć’?
– Naravno da jesam. – odgovorih joj.
I ove godine uživam u lepinama. Brat je pekarenje davno zamijenio volanom. Babe već devet godina nema, a ja je budala nikad ne pitah zašto hrana uvijek izgleda primamljivije i ukusnije u tuđim kućama, jer baba, baba je sve te životne stvari najbolje znala, samo što sam to shvatila tek nakon njene smrti.
