Danijel Vasilj je socijalni pedagog i izvršni direktor Centra za pružanje usluga u zajednici PUŽ, lokalne nevladine organizacije u Tuzli, koja ima misiju izgradnje lokalnih resursa za sigurne prostore svim pojedincima i grupama kako bi mogli živjeti autentične živote, u pokušaju da dosegnu viziju koju ova organizacija ima od ovog svijeta, a to je Sigurno mjesto za svakoga.
“Moj put do Tuzle je bio dug i prožet raznim iskustvima, rođen sam i odrastao u Međugorju, studirao u Rijeci, a na kraju studij završio u Tuzli, gdje trenutno živim i radim. Prošao sam kroz mnogo nevladinih organizacija, radio sa različitim korisnicima i klijentima, od zatvorenika, mladih u sukobu sa zakonom, djece romske manjine, do sad ljudi u pokretu (izbjeglica i migranata), uvijek odazivajući se na potrebe najranjivijih u zajednicama u kojima živim”, započinje priču za Hrvatski glasnik Danijel Vasilj.
Trenutačno koordinira programom interventne podrške za ljude u pokretu kojeg financiraju Catholic Relief Services (CRS) te Caritas Bosne i Hercegovine.
“Kroz različite projekte unutar ovoga programa, pružamo socijalne i humanitarne usluge, ali i zagovaramo za učinkovita rješenja i odgovor na boravak ljudi u pokretu na našim prostorima. Ovo činimo kroz aktivnosti podjele humanitarne pomoći (neprehrambenih i prehrambenih predmeta), sigurnog smještaja za porodice sa djecom, ljude narušenog zdravstvenog stanja, pojedince kojima je potrebna dodatna zaštita te tražitelje azila. Također, osiguravamo mjesto gdje ljudi u pokretu mogu pristupiti informacijama, tuširanju, pranju odjeće, raznim edukacijama poput edukacija lokalnog jezika, računarskih vještina, učenja šivanja i pletenja, ali i psihosocijalnim radionicama i podršci”, kaže Vasilj.
Kroz cijelu povijest, migracije su bile i ostaju način izraza volje pojedinca da nadvlada poteškoće i živi bolji život. Danas je globalizacija, zajedno s napretkom u komunikacijama i prijevozu, uvelike povećala broj ljudi koji imaju želju i kapacitet preseliti se na druga mjesta.
Posebice u kontekstu iregularnih mješovitih migracija, gdje su ljudi u pokretu prisiljeni koristiti nezakonite načine prelaska granica, rizici po ove ljude su još veći, od iskorištavanja i krijumčarenja, do vrlo opasnih zlodjela eksploatacije i trgovine ljudima u svim njenim oblicima.
Tuzla je već četiri godine na jedan način domaćin migrantima i izbjeglicama koji dolaze svaki dan, no čini se da se broj tih ljudi uveliko smanjio.
“Zbog svog specifičnog položaja BiH će još dugo biti zanimljiva zemlja za tranzit, iz više razloga, jedan od glavnih je vanjska granica sa EU. U migracijskim tokovima, pojave novih i promjene postojećih ruta su uobičajena pojava, kao što smo mogli vidjeti sa Rumunjskom i Mađarskom, koje su bile izrazito korištene rute 2015. godine, da bi se to smanjilo sa promjenom rute na BiH, a sada ponovno postaje sve aktivnija. S obzirom da su glavni smjerovi kretanja migranata iz zemalja porijekla preko Turske, Grčke, Albanije, Srbije, bilo bi mudro očekivati kako će jedan dio migranata svakako nastaviti koristiti BiH kao jednu od zemalja tranzita.”
Vasilj ističe da Centar za pružanje usluga u zajednici u posljednje tri godine postiže sve bolje rezultate i izrasta u organizaciju koja je spremna pridonijeti rješenju gorućih pitanja koja dovode u rizik najranjivije pojedince u našoj zajednici.
“Zajedno s našim partnerima, ustali smo da odgovorimo na humanitarnu krizu u našem gradu, pomažući ljudima, ne samo da prežive, nego i da se oporave te osjete sigurnost u ovim izazovnim vremenima. A kad slava izblijedi, i mnogi se povuku, mi ostajemo čvrsto na mjestu, pružajući pomoć porodicama i ranjivim osobama dok god ju trebaju. Uprkos teškoćama koje su bile pred nama, uspjeli smo odgovoriti na višestruke krize i hitnosti, osiguravajući siguran smještaj za majke s djecom, porodice, žene, povrijeđene osobe i osobe lošeg zdravstvenog stanja, higijenske i sanitarne uvjete za ljude u pokretu koji borave na otvorenom, topli kutak tokom loših vremenskih prilika, mjesto gdje mogu pristupiti čaju, kavi, informacijama i zaštiti”, dodaje Vasilj.
Centar PUŽ je sa svojim lokalnim partnerima pomogao više od 18 tisuća izbjeglica i migranata sa 108.651 uslugom: toplim obrocima, uslugama pranja rublja i neprehrambenih artikala, sigurnog smještaja te uslugama psihosocijalne podrške. Od početka rada sigurnih kuća za ljude u pokretu osiguran je smještaj za više od 1.200 ljudi, od čega je više od 600 članova obitelji.
“Kada je COVID-19 pandemija udarila na našu zemlju i grad, nismo ostali nijemi i okrenuli glavu od ljudi u potrebi, nego smo zajedno sa našim partnerima neumorno radili educirajući ljude u pokretu, pružali pakete zaštitne opreme, proširili smještajne kapacitete kako bi što veći broj ranjivih pojedinaca imao pristup sigurnom smještaju i zaštiti od zaraze. Naš mali lokalni tim od devet ljudi je nastavio obilaziti lokacije po gradu, nudeći prehrambene i neprehrambene predmete koji su u tim vremenima manjka podrške i pomoći bili od životne važnosti. U kaotičnoj situaciji bili smo svjetionik mira noseći nadu unatoč očaju. Ponosimo se i brojnim projektima kojima smo doprinijeli integraciji ljudi u pokretu, posebno tražitelja azila, uspostavljajući nova partnerstva i implementirajući nove pristupe u radu sa mladićima u kriznim situacijama. U našim pomažućim ulogama učili smo od ljudi kojima smo pomagali, stavljajući njih kao stručnjake za teškoće u kojima se nalaze. Hrabrost i upornost unatoč strahu i preprekama je jedna od najvažnijih lekcija zadnjih godina. Duboko vjerujući u humane vrijednosti koje pripadaju svakom pojedincu – da živi slobodno, bez nasilja i straha, siguran u svojim koracima – radimo naporno da nas približimo tim vrijednostima”, priča Vasilj za Hrvatski glasnik.
Na naše pitanje, koliko su katoličke organizacije iz Bosne i Hercegovine uključene u proces pomaganja izbjeglicama i migrantima, Vasilj kaže da bi sustav opsežan kao naš mogao funkcionirati morali su razviti brojna partnerstva i suradnike, te implementirati jake koordinacijske mehanizme u lokalnoj zajednici.
“Surađujemo prvenstveno sa državnim insititucijama, Ministarstvom sigurnosti, Službom za poslove sa strancima i Sektorom za azil, potom međunarodnim organizacijama, IOM-om, UNHCR-om, DRC-om i Save the Children, ali i lokalnim organizacijama poput Crvenog križa TK, Zemlja djece u BiH, MFS-Emmaus. Što se tiče katoličkih organizacija negdje smo najviše podržani upravo od CRS-a i Caritasa Bosne i Hercegovine, jer njihove vizije su bliske našoj, i od njih smo dobili stvarnu podršku u implementaciji naših aktivnosti. U BiH na humanitarnom i socijalnom radu sa izbjeglicama, migrantima i tražiteljima azila djeluje veliki broj katoličkih organizacija, između ostalih Catholic Relief Services (CRS), Caritas BiH sa Caritasom biskupija kao i Isusovačka služba za izbjeglice (JRS), koje uz svoje lokalne partnere opslužuju na tisuće ljudi u pokretu. Ove organizacije predstavljaju jedan od stupova na kojima počiva odgovor države na „migrantsku krizu“ u BiH.”
Na samom početku migrantske krize svjedočili su velikoj solidarnosti građana lokalne zajednice. Nakon dvije godine od početka dolaska ovih ljudi u Tuzlu, te pojavom nekolicine problema koje su počinili pojedinci među njima, stiče se utisak da se odnos lokalnog stanovništva prema ovoj populaciji promijenio.
“Ne biti za migrante i izbjeglice je ne biti za čovjeka, posebno čovjeka u potrebi. Papa Franjo kaže: „Onaj tko se vas boji, nije vas gledao u oči. Onaj tko se boji, nije vidio vaše lice; onaj tko se boji, nije vidio vašu djecu. Oni zaboravljaju da dostojanstvo i sloboda nadilaze strah i podjele, zaboravljaju da pitanje migranata nije problem Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, Europe i Grčke, to je svjetski problem. Da, to je problem čitavog svijeta. To je humanitarna kriza koja se tiče svih nas”, ističe naš sugovornik.
Dakako, iregularne migracije, na ovaj način na koji se dešavaju i izostanak pravovremenih te učinkovitih odgovora stvaraju i omogućavaju malom broju ljudi da čine zlodjela i zločine, ali statistike su ipak neumoljive u ovom pitanju: migranti kao počinitelji kaznenih djela se pojavljuju u svega desetak posto slučajeva, a 80 posto tih djela se odnosi na kaznena djela protiv imovine. U dijelu nasilnih djela koje su migranti izvršili, upravo su drugi migranti najčešća žrtva. Od ukupnog broja migranata koji su prošli kroz BiH u zadnje 4 godine, broj kaznenih djela koja su počinili migranti je iznosio 0,004 po migrantu dok je broj kaznenih djela počinjenih od strane lokalnog stanovništva iznosio 0,005 po stanovniku.
“Dakle, nasuprot tomu u mnogim medijskim izvještajima, migranti nisu “kriminalci” ništa više nego što je to bilo koja druga populacija. Štoviše, uzevši u obzir specifične okolnosti koje sa sobom nosi izbjeglištvo ili ekonomske migracije, a koje uključuju ekstremno siromaštvo, nezaposlenost, nedokumentiranost, nemogućnost legalnog ostvarivanja prihoda, posjedovanja imovine, te demografske specifičnosti migrantske populacije u BiH, posredno bi se moglo zaključiti da su to čak i manje od ostalih.”
Životni uvjeti ljudi u pokretu su nedostojni čovjeka. Uvjeti u brojnim mjestima diljem tranzita u kojima žive migranti i izbjeglice na granici su prihvatljivog, a rješenje se ne nazire.
“Ali poštivanje osoba i ljudskih prava, pogotovo na ovom kontinentu koji ih diljem svijeta zagovara, svakako treba sačuvati, a dostojanstvo svake osobe staviti ispred svega. Žalosno je čuti da se kao rješenje predlaže korištenje zajedničkih fondova za izgradnju zidova i bodljikave žice. Strah i nesigurnost su razumljivi kao i problemi i opasnosti. Prisutni osjećaji umora i frustracije pogoršavaju se s ekonomskom i pandemijskom krizom, ali podizanje ograda ne rješava probleme niti unaprjeđuje zajednički život. Naprotiv, to se postiže udruživanjem naših snaga u uzajamnoj brizi jednih za druge, prema svojim stvarnim mogućnostima, poštivanjem zakona, priznajući iznad svega neprocjenjivu vrijednost života svakog muškarca, svake žene, svake osobe”, kaže Danijel Vasilj.
Papa Franjo ističe: „Drugi Vatikanski koncil podsjeća nas da su “istinsko poštovanje drugih ljudi, drugih naroda i njihovog dostojanstva i ustrajno zalaganje za bratstvo apsolutno neophodni za izgradnju mira” (Gaudium et spes, 78). Iluzorno je misliti da se možemo zaštititi braneći se od slabijih koji kucaju na vrata. Budućnost će nas sve više stavljati u doticaj jedne s drugima. Ono što može pomoći, to je politika dalekosežnog djelovanja, ne tek pojedinačne inicijative. Ponavljam, povijest nas uči, ali još nismo shvatili: ne okrećimo leđa stvarnosti, to je neprestano odbijanje odgovornosti. Prestanimo prenositi odgovornost za migrantsko pitanje na druge, kao da nikome nije važno, kao da je to nekakav beskorisni teret koji netko mora ponijeti.“
Civilizacijske tekovine su vrlo jasne kroz konvencije koje je ova država usvojila, vjerski nalozi su također vrlo jasni i opisani u svim vjerskim knjigama, za nas katolike iskazane u riječima 25. poglavlja evanđelja po Mateju (usp. rr. 31-46). To nije vjerska ideologija, to su konkretni kršćanski korijeni. Isus sasvim jasno kaže da je on ovdje u strancu, u izbjeglici, u onome koji je gol i gladan.
“Migracije su naša povijest, sadašnjost i budućnost. U svjetlu nestabilnosti diljem svijeta i klimatskih promjena predviđanja su da će ovaj broj samo rasti. Mislim da BiH neće biti isključena iz ovoga. Već sada imamo sve veći broj izbjeglica koji traže azil u našoj državi. Potrebno je stvarati sisteme razumijevanja i podrške, suživota i zajedništva, jer samo na ovaj način možemo osigurati sigurnost za ljude u pokretu ali i za lokalno stanovništvo”, poručio je na kraju razgovora za Hrvatski glasnik Danijel Vasilj.
S. P.
