Septembar je uveliko gazio kalendarsku stranicu broj devet. Oko devet sati zazvoni kućni telefon. Javili su da joj je brat pao sa skele i da ga voze u bolnicu.
– Spremi se, eto nas za pet minuta ispred tvoje kuće! – naredio je glas s onu stranu žice.
Obukla se, uzela torbu i izašla napolje. Dozivala je muža koji se nakon kafe negdje izgubio uživajući u životu bez ijedne jednine obaveze. Muž je još u onom sistemu zaradio penziju radeći u rudniku. Nije bio rijedak slučaj da se nakon prve primljene penzije ljudi odaju svakodnevnom ispijanju alkohola usljed viška vremena pogotovo ako se mladi penzionišu. Djeca su im sreću potražila u bijelom svijetu. Vratila se u kuću i napisala na papir šta se desilo i gdje je otišla. Zaključala je vrata i ostavila ključ ispod najveće vaze. Muž se vratio nakon nekog vremena, pa se latio telefona i svima prepričavao isto.
– Up’o k’o kruška sa skele, k’o kruška! E, kako je, Bog zna kako je. Ostad’o ja i bez doručka, a kako vidim i bez ručka i da sam kak’i zvonila bi kuća kad ona moja dođe, al’ nisam taj tip. Doduše, ja ne znam šta će moja žena u bolnici, pa nije ona doktor da spašaje život, a ja ovd’e gladan, zavijavaju mi crevad u stomaku k’o vukovi u Majevici, al’ neka, neću da sutra bude da joj ja remetim odnose s njenima. Da se meni oto desilo baš se pitam bi l’ oni trpili glad makar i po sata, al’ neka…
Završavao je svaki razgovor sa “javiću ti čim šta saznam ako do tad ne skapam od gladi” tražeći u svesci novo ime pored kojeg je broj da ispriča sve ovo po ko zna koji put. Oko četiri sata poslije podne stigla je žena.
– Kako je?
– Operisali ga, slomio kuk.
– Vidiš, ženo, kako sam ja dobar. Zalogaja ‘ljeba uzeo u usta nisam do sad, da ti je ko drugi čoek sad bi ti bilo po ušima.
– Odi vam! – naredi mu.
Ušli su u kuhinju. Strgla je kuhinjsku krpu sa tepsije. Ukaza se pita kupusnjača. Potom otklopi šerpu u kojoj je domaća, pileća supa sa usitnjenim komadićima mesa sa batka, kolutovima mrkve i mekanim knedlama. Iz friždera izvadi dvije zdjele pudinga u kojima su komadići petit keksa.
– Mrsko uzet, je l’? – prodera se žena na njega po prvi put, a dugo su u braku.
– Nije sve tako crno, barem ne moraš sad pravit’ večeru. – ravnodušno će muž – De nam postavi, upašću u nesvijest, pa ćeš i mene morat’ vodit’ u bolnicu.
