Iako rijetko pišem o hrani svi koji me poznaju i te kako dobro znaju da sam dobre kašike. Za mene je svaki zalogaj prava čarolija i ne jedem jer se mora jesti nego naprosto uživam u tome što se eto mora jesti. Nikada ne propuštam priliku da probam nešto novo iako sam kao dijete bila jako izbirljiva dopuštajući sebi da jelima sudim po boji i izgledu. Jedne sam prilike donijela komšinici nešto što joj je moja baka poslala, pa mi je komšinica rekla da podignem krpu sa tepsije i uzmem sebi kiflicu sa džemom od smokve znajući koliko volim smokve. Pošto su bile dvije tepsije iz krive sam uzela kiflicu koja je bila sa sirom. Inače sir sam prezirala bez da sam ga i probala. Oduševljeno sam nakon prvog zalogaja rekla:”Ovo ti nije smokva nego neki drugi džem, jako dobar, koji je?” Kada sam saznala da je sir u pitanju sve moje gurmanske hirove sam okačila o klin i počela davati šanse namirnicama bez truna diskriminacije na osnovu boje i izgleda.
Ove sam godine na isti dan dobila na poklon dvije stvarčice – uzorak parfema Fig i čuvenu pogaču hib. Hib i Fig su identično mirisali. Pogača hib se tradicionalno pravi na otoku Vis i spada u božićne poslastice. Ove mi je godine uranio djed mraz pa sam parfem Fig dobila u velikom pakovanju prije praznika. Pa, neka predstojeći decembar zamiriše na smokve.
Ostavljam vam i recept za pogaču.
Sastojci:
2 kg suhih domaćih smokava, jedna šaka cvijeta koromača, 1,5 dl lozovače
Priprema: Samljeti smokve i koromač u mašini za mljevenje mesa. U tu smjesu polako dolijevati rakiju i mijesiti dok ne postane kompaktno. Podijeliti na četiri dijela, od svakog napraviti kugle te ih razvaljati na okrugli oblik debljine 2 cm. Posložiti na dasku i ostaviti da se suši 15 dana. Svaki dan obavezno okrenuti. Sušenje je završeno kad hib lagano pobijeli.
Skladištenje hiba: Na dno kartonske kutije stavite sloj lovorovog lista, pa posložite kolutove hiba, pa opet lovor a na vrhu grančice ružmarina.
