Nitko ne bi rekao da je jedno malo brdovito mjesto u Tuzli, iznad Soline zapravo sveto mjesto. Jedan dio tog brežuljka sakrio se u okrilje drveća i šume. Nitko nikada zaista ne bi rekao da je to sveta zemlja, gruda naših predaka odakle su silom prilika krenuli. Zaštitu i spas mnogi su tada pronašli pod okriljem slike Gradovrške Majke Božije.
Podsjećamo da su naši franjevci Franjevačkog samostana u Tuzli otkupili zemljište na kojem se nekada nalazio Franjevački samostan.
U ovom samostanu stradalo je dvanaest franjevaca, a vrlo brzo nakon toga ovdašnji vjernici, danas poznati kao Bački Šokci, emigrirali su u Bač u Vojvodinu.
Svake godine vjernici se okupljaju na Gradovrhu na blagdan Gospe o Anđela, a među njima uvijek budu i potomci Gradovrčana, odnosno danas Bačani koji u ovom malom mjestu u Srbiji čuvaju povijest svojih predaka. Procesija je, koja kreće od crkve u Solini, uvijek predvođena slikom Gospe Gradovrške, a svjedoci strašnih događanja i protjerivanja s Gradovrha uvijek su svjedočili da su zahvaljujući slike Gospe Gradovrške koju su sa sobom nosili uspjeli spasiti svoje živote.
Zanimljiv je detalj, da uvijek tijekom hodočašća prema Gradovrhu Dok se mirno ljudi, bilo katolici, bilo pripadnici nekih drugih konfesija izlaze na prozore, pozdrave hodočasnike ili samo u tišini dok procesija prolaze mirno zastanu i odaju poštovanje.
Gospa Gradovrška učinila je tako da svi s velikim veseljem odlaze na Gradovrh i raduju se što su franjevci ponovno na ovom svetom mjestu, svojim fratarskim njivama. Gospa je učinila i tu milost da su svi ljudi, makar na trenutak, bili ljudi od radosti.
Gradovrh je mjesto s kojeg su nekada franjevci djelovali ne samo duhovno, već kulturno i intelektualno. Ovo mjesto je bilo posebno važno za preživljavanje franjevaca u najtežim vremenima Turske vladavine. Progoni su tada bili veoma česti, a franjevci su bili na udaru u svim dostupnim mjestima. Naime, oni su iz Gornje Tuzle pribjegli na Gradovrh koji je tada bio mirno usamljeno mjesto gdje uglavnom nitko nije živio. Ovo mjesto daleko je od svih puteva. Tako da, onaj tko nije znao za Gradovrh, ovdje nije nikada ni dolazio.
Gradovrh je ujedno i povratak slobode odnosno povratak svijesti i osjećaja za kulturnu i duhovnu baštinu
Fra Franjo Ninić, župni vikar Franjevačkog samostana Tuzla uvijek je naglađavao da je Gradovrh sveto mjesto.
„Gradovrh nije samo opustošena livada, ostavljeni prostor ili geografsko mjesto. On je, poput Porcjunkule, mjesto našega povratka svojim korijenima, svome identitetu i svome pripadanju“, ističe fra Franjo.
„Ovo je mjesto prepoznavanja svojih početaka i metafora našega franjevačkog i kršćanskoga življenja na ovim našim prostorima“, smatra on.
Ovdje više od tri stoljeća nikada ništa nije izgrađeno. To treba zahvaliti Bogu, ali i mjesnim muslimanima koji su bili svjesni da ovo nije njihovo iako su uživali prirodne blagodeti ovog mjesta. Oni su to oduvijek i zvali fratarskim njivama.
U 16. i 17. stoljeću Franjevački samostan na Gradovrhu bio je žila kucavica vjerskoga, kulturnog i prosvjetnog života s velikom crkvom i Učilištem na kojem je predavao i prvi pisac na narodnom jeziku u BiH fra Matija Divković. Gradovrh je najsvetije i najimpresivnije mjesto sjeveroistočne Bosne i po tome što su franjevci, kada su bili protjerani iz Zvornika i Gornjih Soli /Gornje Tuzle/, sa sobom donijeli na Gradovrh (1541. godine) čudotvornu sliku zvorničke Gospe, pred kojom su se molili ne samo katolici, nego i narodi drugih konfesija.
Franjevci posljednjih godina žele da se u istraživanje Gradovrha uključe povjesničari i arheolozi koji će nadgledati cjelokupni proces. Oni bi zapisivali sve ono što otkriju i o tome ostavili pisani trag, a temelji nekadašnjeg samostana budu opet vidljivi.
U Baču je sačuvana izvorna slika čudotvorne Gospe Gradovrške koju su ovdašnji šokci nosili kada su emigrirali iz Tuzle.
Gradovrh je tako trajno svjedočanstvo. Iako njegovih zidina i materijalnih ostataka odavno nema, on duhovno uzvisuje i djeluje. Gradovrh nadilazi ljudski vijek, mnoge generacije je ispratio, a duhovno ih je obogaćivao. Gradovrh ostaje, kao što ostaje i prisutnost Blažene Djevice Marije. Ostaje i prisutnost franjevaca koji kao dobri pastiri svim ljudima žele pokazati neki bolji put – put duhovnog bogatsva i ljubavi. Staze tog puta s franjevcima su veoma vidljive.
