Biti rođen u prošlom vijeku budi razna sjećanja iz Jugoslavije, osobito na vožnju vozom kroz državu, ali i na more. Vozom se odlazilo na duže ali i one kratke puteve. Bosna se od nastanka prvih tračnica izdvojila od drugih. Širina tračnica u Bosni bila je specifična, iznosila je 760 mm. Kako u svijetu željezničkoga prometa postoje i druge uskotračne pruge, različitih širina, tračnice ove širine nazivaju se još i „bosanska pruga”. Glavni je cilj bio povezati lučke gradove na obali Jadranskoga mora s gradovima od većega značaja u zaleđu, dakle u Hercegovini i Bosni. S druge strane, počelo je povezivanje i s drugim gradovima kontinentalne Europe, te je izgrađena čitava mreža željezničkih tračnica koje se, doduše u izmijenjenom obliku, koriste i danas. Preko sporednih pruga bilo je moguće putovati od Beograda do Dubrovnika. A u sjećanju naših ljudi još uvijek je parna lokomotiva koja je vukla kompoziciju – popularni Ćiro.
Dinamično putovanje do Sarajeva
Početna stanica bosanske pruge bila je u Bosanskom Brodu, na 90 metara nadmorske visine. Najprije je pruga pratila korito rijeke Save, idući uzvodno, odnosno u pravcu zapada, sve do Sijekovca. Dalje je rijekom Ukrinom išla do Dervente. Otamo je pruga dalje brežuljkastim predjelom vodila do Vrhova, a uz rijeku Veličanku pruga je kod Kotorskoga došla do rijeke Bosne. Od toga trenutka pratila je korito rijeke Bosne.
Nedaleko od Doboja bio je prvi most preko rijeke Bosne. Tako se dalje pružala desnom obalom rijeke Bosne, uz obradive poljoprivredne površine i kroz stjenovito područje, a nešto prije Maglaja stajao je drugi most preko rijeke Bosne. Uzvodno od Žepča pruga je treći puta prelazila preko Bosne sve do stjenovite sutjeske kod Vranduka. Nedaleko od ulaska u plodnu dolinu Zenice pruga je preko Bosne prelazila četvrti put.
Od Zenice, uzvodno rijekom Bosnom, pruga je vodila lijevom obalom. Nakon stanice Janjići prelazila je rijeku Lašvu, odakle se dalje na zapad pružala sporedna pruga rijekom Lašvom, preko Travnika, Donjega Vakufa i Bugojna do Gornjega Vakufa, Uskoplja s nešto više od 100 km tračnica. Drugi je krak preko Donjega Vakufa sezao do Jajca.
Pruga je u Doboju, zapravo u današnjem Kaknju, još jednom prelazila rijeku Bosnu. Nadalje je pruga bila građena na desnoj obali Bosne, preko Visokoga i zatim preko rijeke Stavnje, sve do sarajevskoga predgrađa Vogošće. Pruga je dalje slijedila tok rijeke Bosne i Miljackom se odvajala do gradske stanice u glavnom gradu Sarajevu, pri nadmorskoj visini od 527,3.
Kraj jedne ere
Već je s dolaskom nove vlasti nakon Drugoga svjetskog rata bilo jasno da uskotračna pruga i popularna parna lokomotiva Ćiro nemaju budućnosti. Tako su službene vlasti tadašnje Jugoslavije naredile promjenu uskotračne pruge u širokotračnu, čime su započeli novi građevinski radovi.
Već je 1945. godine obustavljen promet na dionici Tuzla – Simin Han, zatim i uskotračna pruga od Doboja do Zenice, 1947. godine. Nešto kasnije, 1963. godine obustavljen je promet na dionici Vogošća – Ivančići, a 1966. godine dovršeno je polaganje normalne pruge na dionici Sarajevo – Ploče i Sarajevo – Lašva. Dijelovi uskotračne pruge potopljeni su rijekom Neretvom, primjerice na prostoru akumulacije HE Grabovica. Obustava prometa dogodila se 1968. na potezu Derventa – Doboj i 1969. na dionici Bosanski Brod – Derventa. Prvoga lipnja 1975. godine obustavljen je promet uskotračnom prugom između Zenice i Lašve.
Od malobrojnih dionica na kojima se još uvijek koristi uskotračna pruga ističe se ona u Banovićima, gdje osim industrijskih vlakova prometuje i turistička atrakcija stare parne lokomotive. Nakon što je bio izložen 35 godina, remontiran je u željezničkom prometu RMU Banovići kako bi služio kao turistička atrakcija zajedno s dva preuređena vagona. Već nekoliko godina turisti iz cijelog svijeta dolaze u Banoviće kako bi s “Ćirom” prošli kroz iznimno lijep krajolik uz rijeku Oskovu i uživali u vožnji.
