U Berlinu se danas održava 10. jubilarni summit Berlinskog procesa zemalja zapadnog Balkana, a glavna tema razgovora biti će daljnje produbljivanje regionalne suradnje.
Berlinski proces pokrenut je 2014. kao platforma za jaču saradnju između šest zemalja Zapadnog Balkana i Europske unije.
Cilj berlinskog procesa pa tako i današnjeg jubilarnog sastanka na vrhu je ojačati regionalnu suradnju i ekonomsku integraciju zemalja zapadnog Balkana kako bi se stvorili preduvjeti za što lakše pristupanje Europskoj uniji i ostalim euroatlantskim integracijama.
Trebao bi biti usvojen i novi akcijski plan za zajedničko regionalno tržište, te potpisan sporazum o slobodnijem pristupanju visokoškolskim ustanovama u regiji.
Okupljeni čelnici razgovarat će i o zelenoj inicijativi za zapadni Balkan, o snažnijem prometnom povezivanju te o zajedničkoj borbi protiv ilegalnih migracija i protiv organiziranog kriminala.
Što je zapravo Berlinski proces?
Berlinski proces pokrenut je na inicijativu tadašnje njemačke kancelarke Angele Merkel. Prije toga je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker najavio „pauzu u proširenju”. Kako bi podržala šest zemalja Zapadnog Balkana u njihovom približavanju Uniji, Merkel je u ljeto 2014. pozvala njihove vlade na konferenciju u Berlinu.
Sudionici su bili predstavnici šest balkanskih zemalja i deset „država domaćina”: Njemačka, Austrija, Italija, Grčka, Poljska, Bugarska, Slovenija, Velika Britanija, Hrvatska i Francuska. Sudjelovale su i institucije EU-a, međunarodne financijske institucije, kao i predstavnici civilnog društva, mladi i kompanije iz regije. Prvobitno je planirano da Berlinski proces traje samo četiri godine, ali sada se osvrćemo na njegovu desetogodišnju povijest.
Od 2014. godine, godišnji samiti održavani su u različitim europskim gradovima: Beč, London, Pariz, Trst, Poznan, Sofija, Berlin i posljednji u Tirani. Zemlje domaćini su svake godine dodavale nove prioritete, što je dovelo do pojave novih ministarskih konferencija i tema. Tako se sada održavaju godišnje konferencije o ekonomskoj suradnji, razmjeni mladih, sigurnosti, digitalizaciji, zelenoj energiji, poljoprivredi, kao i konferencije o pitanjima Roma i rodne ravnopravnosti.
Održavanje EU-perspektive
Deseti sastanak ponovno se održava u Berlinu – i traje zapravo već nekoliko tjedana. Od lipnja 2024. na različitim forumima i razinama raspravljano je o tim i drugim temama. Samitom šefova država i vlada, 14. listopada 2024. na koji je pozvao kancelar Olaf Scholz, završit će se ovogodišnji sastanci.
Bodo Weber, stručnjak za Balkan koji živi u Berlinu, vidi pozitivne efekte procesa:
„Redoviti sastanci šefova država i vlada, kao i ministara, postali su normalna pojava”, kaže on u intervjuu za DW. To je, prema njemu, doprinijelo očuvanju EU-perspektive zemalja Zapadnog Balkana. Ipak, kako dodaje, Berlinski proces nije trajno stabilizirao regionalne odnose.
„Srbija, koja ne priznaje Kosovo, i dalje vodi agresivnu regionalnu politiku utemeljenu na konceptu ‘srpskog sveta'”, tvrdi Weber.
Taj nacionalistički koncept, koji promovira predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, ima cilj ujediniti Srbe u različitim zemljama Balkana, posebno u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i na Kosovu. Takve težnje destabiliziraju regiju.
Kritički pogled unazad
Aleksandra Tomanić direktorica Europskog fonda za Balkan, regionalne zaklade sa sjedištem u Beogradu također kritizira:
„Deset godina nakon utemeljenja, Berlinski proces i dalje djeluje vrlo improvizirano”.
Iako postoji mnogo formata i sastanaka, kaže, konkretni rezultati izostaju, a mnogi dogovoreni sporazumi nisu provedeni.
„Slično kao kod proširenja EU-a, najveći neuspjeh ostaje politička dimenzija suradnje, koja je zanemarena”, ocjenjuje Tomanić.
Osim toga, mnogi problemi se prešućuju u okviru Berlinskog procesa kako bi se postigli kompromisi.
„U Srbiji se demokratske strukture i dalje urušavaju, a predsjednik Vučić koristi sukobe kako bi ojačao svoju političku kontrolu“, dodaje Tomanić.
Vučić ne dozvoljava ulazak kritičarima režima iz drugih zemalja i oslabio je medije i slobodu izražavanja, kaže ona. Razočarana je što se o tome šuti u okviru Berlinskog procesa.
„Najvažnije je da se napravi još jedna zajednička fotografija koja djeluje kao uspjeh”.
Primjeri regionalne suradnje
Ipak, postoje i uspješni primjeri: osim postupnog ukidanja roaming tarifa za internet i telefonske pozive između zemalja Zapadnog Balkana, i program za suradnju mladih (RYCO) jedan je od uzornih projekata Berlinskog procesa. Taj program je do sada okupio 31.000 mladih iz regije.
Europska unija je također dodijelila 30 milijardi eura Zapadnom Balkanu kroz Program za ekonomski razvoj i investicije, od čega je 16 milijardi eura već uloženo u projekte infrastrukture, energije i digitalizacije. Međutim, sporazumi o mobilnosti, koji su trebali potaknuti ekonomsku povezanost, uglavnom su propali.
Neriješeni sukob između Srbije i Kosova i dalje blokira ključne napretke u regionalnoj suradnji.
Sporazum o slobodnoj trgovini CEFTA
Povodom desetogodišnjice, planira se potpisivanje novog sporazuma CEFTA – regionalnog sporazuma o slobodnoj trgovini, koji bi trebao ojačati veze zemalja Zapadnog Balkana s unutarnjim tržištem EU-a.
Kosovo bi pritom po prvi put trebalo biti priznato kao neovisna država, a ne kao protektorat UN-a.
Neposredno uoči samita, kosovski premijer Albin Kurti je popustio pod pritiskom njemačkog izaslanika za Balkan Manuela Sarrazina i ukinuo blokadu za srpsku robu, koja je bila na snazi od lipnja 2023. Njegova vlada tvrdi da je na taj način pokušala zaustaviti šverc oružja iz Srbije na Kosovo.
Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock je na pripremnom sastanku šefica i šefova diplomacije ocijenila da je to „povijesni korak” za regiju. Ipak, smanjila je očekivanja:
„Papir je jedno, a djela su drugo. Ali, prema djelima svakog dana procjenjujemo sve partnere ovog procesa”, objasnila je.
Baerbock je potvrdila volju EU-a da primi šest zemalja Zapadnog Balkana. Zemlje-članice Unije su, kaže, jedinstvene u stavu da ne žele sive zone u Europi koje bi ruski predsjednik Vladimir Putin mogao smatrati svojim područjem utjecaja. „Mi smatramo da je pridruživanje zemalja Zapadnog Balkana geopolitička nužnost. Za nas vaše zemlje nisu sive zone. Za nas ste partneri – Europljanke i Europljani kao i mi. I želimo da što prije postanete dio Europske unije”.
Anila Shuka, Deutsche Wele
