Stižu najave o novom poskupljenju mlijeka u našoj zemlji. Ipak, mljekari su već dugo nezadovoljni jer povećanje cijena na tržištu ne prati povećanje cijena otkupa mlijeka po litru. Kada se tome dodaju i niski poticaji te svakodnevna poskupljena repromaterijala, mljekare stavlja u dilemu splati li se uopće baviti ovom proizvodnjom.
Već sada je proizvodnja mlijeka manja, a mljekari traže povećanje poticaja na kantonalnim razinama, jer im je to, kako kažu, trenutačno jedina zarada u lancu proizvodnje. Ističu da za proizvodnju litra mlijeka potroše sad trenutno isto ili više nego što dobiju od otkupljivača.
Dok mljekari prijete zatvaranjem gazdinstava, cijene litre mlijeka na policama u marketima evidentno rastu. Sve ovo djeluje zbunjavajuće na percepciju građana, ističu iz udruženja za poljoprivredu i prehrambenu industriju Tuzlanskog kantona.
“Svima treba da bude jasno, u vrijednosnom lancu proizvodnje nešto ne štima. Oni koji stvaraju novu vrijednost i koji su najodgovorniji za to najmanju korist imaju od toga, a imaju i najveće troškove. Ako imamo da je dva do tri puta povećana cijena inputa, onda i do dva do tri puta moraju biti veći budžeti za podršku poljoprivedi i potrošačima”, kaže Suad Selimović iz Kantonalne privredne komore Tuzla.
A kako uspjeti ostvariti kakvu-takvu dobit u mljekarstvu pitaju se i poljoprivrednici u Posavini. I ovdje slična situacija – poticaji nedostatni, a trenutni porast cijena litra mlijeka na tržištu, ne prati i rast cijena otkupa kao što je prije bio slučaj.
“Kad je bila cijena 50 feninga, u marketima je bilo cijena mlijeka 90 feninga. Nama je sad 80-85 feninga otkupna, a 2,70 KM je u marketima mlijeko. Oni bi da mi proizvodimo, a onda da ne dobijemo ništa”, kaže mljekar Petar Dragojlović.
Mljekari kažu da kažu da je samo 30 feninga poticaja po litru premalo, jer su nerijetko cijele obitelji i domaćinstva uključeni u proizvodnju.
