Naslovna Istaknuto Black Friday i kult državnosti BiH

Black Friday i kult državnosti BiH

179

I prigodničarsko sjećanje na ZAVNOBiH, kao i na  sve što se u našoj daytonskoj domovini događa, palo je u sjenu gole borbe za vlast i međustranačkih dogovora o preuzimanju unosnih sinekura u kantonima, entitetima i državnoj vlasti

 

Piše: Franjo NINIĆ

Dan državnosti Bosne i Hercegovine ove će se 2022. godine poklopiti s neokapitalističkim i konzumerističko-trgovačkim crnim petkom (Black Friday), poznatim danom obaranja cijena i pojačanih posjeta trgovačkim centrima, novim katedralama i „sakralnim“ prostorima tržišne religije, kako to naziva P. Bruckner. Planirano je toga dana i potpisivanje prve načelne postizbore  programske koalicije između stranaka tzv. Osmorke i članica tzv. HNS-a, konglomeracije sufraganskih partijica bosanskohercegovačkoga HDZ-a. Hoće li SDA i DF – Željko Komšić Dan državnosti 2022. zapamtiti kao crni petak za svoju političku egzistenciju, ostaje za vidjeti. I prigodničarsko sjećanje na ZAVNOBiH, kao i sve što se u našoj daytonskoj domovini događa, palo je u sjenu gole borbe za vlast i međustranačkih dogovora o preuzimanju unosnih sinekura u kantonima, entitetima i državnoj vlasti.

U međuvremenu dominantni čoporativno-nacionalni modeli sjećanja na 25/26. studenoga 1943., dan zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu, ponajbolje mogu opisati apsurdni odnos prema državi i državnosti današnje nefunkcionalne i razrovane daytonske Bosne i Hercegovine.

Najživahnije i najšarenije obilježavanje Dana državnosti BiH bit će, očekivano, na političkoj i medijskoj sceni u Sarajevu, glavnom gradu ove nam naše bajne države. Svečane akademije, državne zastave, cvijeće na grobovima narodnih heroja iz II. svjetskoga i „obrambeno-otadžbinskog“ rata, partizanski filmovi na FTV-u, izljevi ljubavi prema zemlji-državi na društvenim mrežama. Silina patetike i površna hermeneutika Rezolucije ZAVNOBIH-a, koja ponavlja onu veliku frazu da BiH nije ninini nego ii- i, generiraju, da parafraziram bivšega reisa Cerića, u „bosansko-bošnjačkoj“ javnoj sferi tvrdo zaklinjanje u opstojnost „hiljadugodišnje“ državnosti, multikonfesionalnosti, bratstva-jedinstva i ostalih anakronih formi društvene kohezije današnje, u bitnome antizavnobiške BiH. I sve se to događa u pokušaju potiranja ona tri „i“ iz 1943. od strane samonazvanoga „građanskoga faktora“ kroz forsiranje umjetnoga građanizma i sulude ideje integralnoga bosanstva na temelju matematičko-demokratske većine etničkih Bošnjaka.

Hrvatski, odnosno hercegbosansko-hnsovski segment Bosne i Hercegovine načelno i manje živahno prihvaća memoriranje ZAVNOBiH-a. Prema riječima kako stožernika tako i osnivača HZ­-HB (odjeci proslave 31. rođendana još su čitljivi u HB medijima), Rezolucija iz studenoga 1943. potvrđuje njihovo zalaganje za očuvanje temeljnoga principa „konstitutivnosti naroda“ kao i jelde načela „legitimnoga predstavljanja“ koje će – tako „katoličko-hrvatski“ faktor argumentira i tumači ZAVNOBiH, Dayton i Ustav – omogućiti da stožernikov HDZ i pripadajuće mu sufraganske političke opcije vječno upravljaju s ovo „reliquae reliquiarum“ bosanskohercegovačkih Hrvata, uz sigurne pozicije i sinekure na razini entiteta i države. Eventualni dogovor s Osmorkom će to praktički i realizirati.

Republičkosrpski ili „bosansko-srpski“ faktor u našoj daytonskoj domaji je formalnim činom negdje iza rata dokinuo kako ZAVNOBiH tako i sjećanje na isti, i od tada pa do konačne realizacije projektne ideje „srpskoga sveta“ ona tri „ni“ i tri „i“ se na 49% teritorije BiH primjenjuju po modelu da RS nije ni hrvatska, ni bošnjačka (muslimanska) nego samo i isključivo srpska. Od šest ovih riječi iz Rezolucije primjenjiva su samo tri (dva „ni“ i jedan „i“), vjerojatno po simbolici broja tri koji u srpskoj heraldici i mitologiji igra neku povijesnu važnost. Zapravo je dan potpisivanja DPA/DMS, 21. studenog 1995., zamjenski praznik bosanskohercegovačkih Srba i njihove u DPA/DMS verificirane Republike Srpske.

Činjenica da će banjolučki SDP (kao dio Pokreta za državu, koji će u manjem entitetu vjerojatno koalirati s SNSD-om i Miloradom Dodikom) i Vojin Mijatović i ove godine u RS-u svečano obilježiti tamo nepostojeći državni praznik ne mijenja ništa u apsurdnosti kako naše države i njezine državnosti, tako i našega plemensko-nacionalnoga političkog narativa i kulture sjećanja općenito.