Andrea Petrović iz IV.a je Odlukom Nastavničkog vijeća proglašena učenicom generacije među ovogodišnjim maturantima Gimnazije Katoličkog školskog centra “Sveti Franjo”.
Andrea Petrović je cijeli svoj život posvetila obrazovanju, umjetnosti i kulturi te aktivizmu.
Rođena je 2004. godine u Tuzli. Završila je osnovnu školu „Sv. Franjo“ i osnovnu muzičku/glazbenu školu u Tuzli. Piše od još od malih nogu. Za nju je riječ odraz emocija i svojevrsna utjeha, a proza i poezija ogledalo duše. Doma ima malu knjižnicu, police pune knjiga od kojih se ne odvaja. Na njima se nalaze i zbirke u kojima su uvrštene i njene priče i pjesme. Sudjelovala je na raznim natječajima, kako međunarodnim, tako i u Bosni i Hercegovini i regiji.
Osim što piše, voli i crtati. Njenji su literarni i likovni radovi slati u Veleposlanstvo Bosne i Hercegovine u Pragu, kao i Veleposlanstvo Južne Koreje u Zagrebu. Fotografiranje joj nije strano pa su njene fotografije uz tekst nedavno postavljene u jednu tuzlansku galeriju.
Ono što obilježava njene tekstove kao jednu cjelinu, su mnoštvo dijaloga, dubokoumne poruke, jer previše razmišlja i povijesne teme. Veliki je ljubitelj povijesti pa će i studirati arheologiju i brinuti se za spomenike i sve ono naša BiH može ponuditi. Namjerava spojiti sve što se spojiti da, od pisanja i crtanja do arheologije, kako bi drugima pokazala da dobra volja ne poznaje granice.
Svojim pisanjem Andrea namjerava nadahnuti druge u svakom mogućem smislu. Želi razbiti predrasude o našoj domovini. Bosna i Hercegovina je kako kaže, mala zemlja, a ipak tako veća od svih svjetova i zaslužuje biti predstavljena na najljepši mogući način.
Za Hrvatski glasnik Andrea Petrović je ispričala da je osjećaj poseban, jer kako kaže za nju Katolički školski centar nije bio samo škola, nego i dom.
“Mnogo toga se naučilo i doživjelo, a s druge strane, da bi se postigao bilo kakav uspjeh, dosta toga odricalo. Od prekomjernog “zagrijavanja stolice”, ustajanja u četiri sata ujutro, do učenja po cesti, od knjige se nisam odvajala”, kaže Andrea i dodaje kako su joj profesori pomogli da stekne veliko samopouzdanje i vjeru u sebe.
“Moram priznati da uopće nisam vjerovala u sebe. Za sebe sam uvijek bila nitko i ništa, duh kojeg se nitko neće sjećati. Imala sam osjećaj da je takvo stajalište bilo jače od bilo kojeg drugog. Profesori i svi ostali djelatnici moje gimnazije su bili dokaz da sam u krivu. Oni su, uz obitelj i prijatelje, bili prava potpora i dokaz da mogu pokoriti sve, pa i samu sebe, koja je, na kraju krajeva, bila možda i jedina prepreka na putu. Moja nesigurnost u svoje sposobnosti s vremenom je postajala manja, stoga svim roditeljima preporučam- upišite svoju djecu ovdje, ukoliko želite da izrastu u najbolju verziju sebe”, ističe Andrea Petrović.
Nakon završenog školovanja Andrea Petrović odlazi na studij arheologije, najvjerojatnije u Sloveniju gdje će sigurno nastaviti graditi svoje snove. Treba svakako naglasiti da je tijekom školovanja osvajala brojna domaća i međunarodna priznanja i nagrade.
“U KŠC sam provela cijelu svoju osnovnu i srednju školu, s ljudima koji su se zajedno sa svima nama radovali i plakali, borili i koračali na putu odrastanja u dobre osobe.
Važno mi je spomenuti i moje razrednike, prof. Borjanu i prof. Emira, koji će mi uvijek ostati u sjećanju. Uz njih, u mome će srcu biti ugravirana sjećanja na prof. Indiru i Josipu, kao i sve ostale profesore i profesorice koji su uvijek bili tu za mene. Ukoliko ikada budem uplovila u učiteljske vode, svi oni će biti razlog.”
Na kraju našeg razgovora, Andrea kaže da sve što istakne za školu će biti malo, ali izražava neizmjernu zahvalnost.
“Ne postoje riječi kojima bih izrazila zahvalnost svim divnim ljudima koji su me oblikovali u ovakvu osobu. Da nije bilo vas, tko zna bih li postala ovo što jesam, ipak jedno skromno, samozatajno, tiho i mirno netko i nešto… A mirna voda brijege valja”, istaknula je Andrea Petrović, učenica generacije Gimnazije KŠC “Sveti Franjo” Tuzla.
Maja Nikolić
