Objekat Vila „Solvay“ izgrađen je u austrougarskom razdoblju i predstavlja najznačajnije dobro graditeljskog i kulturno-povijesnog naslijeđa na području općine Lukavac. Prvobitno vila “Solvay” nije zamišljena kao stambeni objekt već kao zdravstvena ustanova.
Izgrađena je 1911./12. godine i u narodu je poznata pod nazivom „Vila“ ili „Müllerova vila“. Dolaskom Fritza Müllera za direktora kompanije “Solvay” dvadesetih godina XX. stoljeća, objekt mijenja ulogu i postaje stambena vila.
Temelji današnjeg gradskog područja Lukavca postavljeni su krajem 19. stoljeća. Naime, već sa početkom izgradnje Fabrike sode, 1893. godine, podizane su i prve stambene zgrade novog naselja. Radilo se planski, po urbanističkim načelima, zadovoljavajući stambene, ali i komunalne, infrastrukturne, javne i društveno-socijalne potrebe. Prvo su podignute zgrade za radnike i majstore (Radnička kolona i Meisterhaus), a zatim i za činovnike i namještenike (Činovnička kolona, Filipstan). Na kraju Činovničke ulice sagrađen je reprezentativni objekt prvobitno za potrebe zdravstvene ustanove. Upravo, ovaj objekat promjenom namjene iz zdravstvene u stambenu, postaje dom (vila) tadašnjeg direktora lukavačke Fabrike sode Solvay, Fritza Mülera. Kao značajno graditeljsko dobro iz Austrougarskog razdoblja, predstavlja jedan od simbola grada Lukavca, koji od studenog 2015. godine ima status nacionalnog spomenika Bosne i Herecgovine.
Projekat koji je u arhivi Fabrike sode vođen kao „Krankenhaus“, u Lukavac je stigao 21. srpnja 1911. godine, nakon čega se 26. srpnja potpisuje protokol o izgradnji bolnice (lječilišta) u Lukavcu. Potom, kako je navedeno, u kolovozu i rujnu iste godine u tisku se govori da je počela gradnja Pasterovog Zavoda u Lukavcu.
Ako znamo da je dr. Adolf Hempt, kao prvi liječnik na službi u Lukavcu od 1905. godine, kao i da se njegovo ime provlači kroz planove, inicijative i realizaciju izgradnje zdravstvene ustanove ovdje, a potom i u Novom Sadu, onda je ovaj objekt u Lukavcu građen baš s namjerom da u njemu zaživi značajna medicinska ustanova, kakva je Higijenski ili Pasterov Zavod. Zahvaljujući zalaganju, tada već uglednog i priznatog, doktora Adolfa Hempta, te Josefa Valende, direktora Sodafabrik Solvay Lukavac, pomenuto veleljepno zdanje je podignuto u Lukavcu do kraja 1912. godine. Ipak, prema dostupnim informacijama, u njemu nije zaživio Pasterov zavod. Zašto nije, ostaje otvoreno pitanje, a mogući odgovori leže u općim političkim i društveno-socijalnim prilikama u Dvojnoj Monarhiji uoči Prvog svjetskog rata. Usprkos tome, dr. Hempt je do 1914. godine u „Vili“ otvorio zdravstvenu ustanovu – „Fabrikspital“ ili „Werks Ambulatorium“, u narodu prozvanu „mala bolnica“ koja je bila opremljena najsuvremenijim medicinskim sredstvima.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata, u tom objektu smješten je Stacionar za Austrougarske vojnike, dok je dr. Hempt, kao rezervni oficir službovao kao komandant Vojne bolnice u Trstu. Poslije sloma Austrougarske, dr. Hempt se vratio u Lukavac, gdje se ponovno našao na dužnosti glavnog liječnika. Početkom 1921. godine odlazi u rodni Novi Sad, gdje intenzivira aktivnost na organizovanju Pasterovog Zavoda, koji se otvara već 1922. godine. Što se tiče zdravstvene službe, nakon odlaska dr. Hempta u Novi Sad, u Lukavcu dvije godine ordiniraju liječnici iz Tuzle, a 1924. godine za glavnog liječnika u Lukavcu imenovan je dr. Ljudevit Jurinac, koji se tu doseljava iz Varaždina i na službi ostaje sve do 1946. godine.
U početku je dr. Jurinac radio u vili, odnosno maloj ili radničkoj bolnici, sve dok ta zgrada nije promijenila namjenu i preuređena za stanovanje, za što je najviše bio zaslužan Fritz Müller, direktor Bosanske tvornice sode Solvay dd. Lukavac. Nije bilo moguće utvrditi koje je godine zdravstvena namjena objekta u potpunosti promijenjena u stambenu. Poznato je da je Müller živio u vili, od kada je naimenovan za direktora fabrike 1926. godine, pa sve do oktobra 1943. godine. Upravo je po uputama direktora Müllera izvršena dogradnja terase iznad ulaza sa sjeverne strane.
Dakako, osim vile, potrebno je sva druga dobra kulturnog naslijeđa, posebno pomenuta iz Austrougarskog razdoblja, po kojima je Lukavac nadasve poznat, valorizirati, zaštititi i adekvatno koristiti.
