Sve je više djece u Bosni i Hercegovini koja imaju potrebu za asistetntom u redovitom obrazovnom procesu. Ova oblast nije uređena na razini države, a u Federaciji BiH ni svi kantoni ne prepoznaju važnost uloge asistenta u školama, dok u Tuzlanskom kantonu su prisutni u nastavi.
U Tuzlanskom kantonu, u obrazovnom procesu je 474 djece s poteškoćama u razvoju u osnovnim školama i 118 učenika s poteškoćama u srednjim školama. Iako svako dijete ne treba asistenta, zaslužuje da bude integrirano u društvo i samostalno. Jer djeca trebaju pažnju, empatiju i posvećenost, a to i jeste inkluzija.
“Tamo gdje se ukaže potreba za asistentom, treba angažirati asistenta. Jer asistent je velika pomoć nastavniku. Samim time može se posvetiti drugoj djeci koja su tipična. Ovo je zaista jedan poziv, ovo nije posao. Ukoliko ga radite kako treba ne bi trebalo ni da bude problema”, kaže nam asistentica Amina koja već dvije godine radi s djecom s poteškoćama.
Iako u Federaciji BiH nemaju svi kantonu asistente u nastavi, u Tuzlanskom kantonu njihova uloga je prepoznata. Direktor Pedagoškog zavoda TK Izet Numanović ističe da djeca trebaju razumijevanje.
“Jer ključna stvar kod nas, ili kod asistenata, defektologa, nastavnika jeste upravo to da se razumije aspekt ponašanja djeteta kako bi na taj način mogao pružiti adekvatnu pomoć. S druge strane, kod roditelja moramo proizvesti taj osjećaj sigurnosti. Jer oni vjeruju u sistem, da imaju osjeća sigurnosti za svoje dijete, da imaju osjećaj posvećenosti.”
Uloga asistenata u nastavi je prevažna jer kroz određeno vrijeme, djeca mogu potpuno samostalno pratiti nastavu.
“S obzirom da asistenti imaju svoje načine i pristupe kako oni djetetu pokazuju da ono može, dovoljno govori koliko su oni bitni u obrazovanju. Za dijete su velika podrška i poruka “ti to možeš””, kaže nam Edina Malikić, direktorica MIOS Tuzla.
Škole će sve više trebati i socijalne pedagoge zbog porasta vršnjačkog nasilja.
“Sami socijalni pedagozi dokazuju svoje sposobnosti tako što su već neki uključeni u rad na određeno način, ali evo i mediji i roditelji prepoznaju njihovu važnost. Tako da mislim da će ovo biti pravo vrijeme gdje ćemo mi pokazati svoj doprinos ukoliko bude političke volje i želje da to učini da i socijalni pedagozi budu u školama kako bi prevenirali nasilje među vršnjacima i detektirali djecu koja pokazuju poremećaj u ponašanju”, kaže Danijel Vasilj, asistent na Edukacijsko rehabilitacijskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Obrazovanje je, svjedočimo svaki dan, pred sve većim izazovima. S tim izazovima svakodnevnu bitku vode upravo učitelji i nastavnici. Njihov poziv i dalje ne cijenimo dovoljno. A itekako bismo trebali.
Maja Nikolić
