Iznenadi nekad novinara kako samo jedna, naoko jednostavna rečenica, može biti toliko snažna da najbolje objasni život jednog velikog čovjeka. “Zar sam lošiji katolik ako sam dobar s pravoslavcem ili muslimanom?” I čini se kako je samo ta rečenica dovoljna, da ne treba više ni pisati da bi se predstavilo erudita i humanitarca, jednog od najvažnijih katoličkih teologa Bosne i Hercegovine, čovjeka čija je ljubav prema vjeri, ali i ljudima u ratu i nakon njega u BiH urodila nezamislivim pothvatima.
Riječ je, naravno, o mons. prof. dr. sc. Franji Topiću, višedesetljetnom predsjedniku Hrvatskog kulturnog društva Napredak, kulturne i humanističke organizacije koja je, uvijek će istaknuti naš sugovornik, osvjetlala obraz Hrvatima i otvorila im brojna vrata u svijetu.
Ovih dana u BiH i Hrvatskoj održavaju se promocije knjige “Vjera ljubavlju djelotvorna”, u kojoj se kroz djela niza autora pokušava prikazati njegovih prvih sedamdeset godina života i rada. Nije to lak zadatak, pogotovo zato što monsinjora Franju krasi izuzetna skromnost praćena bosanskim šarmom, pa će na podsjetnik na neko dostignuće ležerno odmahnuti rukom i reći: “Haj, dobro, ma pusti to, k’o da je to bitno.” A bitno je. Pa tako ukrug.
Foto: Davor Pongracic / CROPIXSklon knjizi
Rođen je u Novom Travniku 13. ožujka 1953. godine u pobožnoj obitelji među šestero braće i sestara. Topiće se, kaže, u ovom kraju može pratiti unatrag 200 godina, iako su im korijeni iz Livna. Rođen je na petak 13., ali nije to donijelo nikakvu nesreću, upravo suprotno. Još kao dječak Franjo je bio sklon knjizi, uvijek je bio odličan đak, a u njegovoj je kući samo ljubav prema vjeri bila opcija jer za Partiju ili odlazak u inozemstvo, kao što su mnogi otišli trbuhom za kruhom u Njemačku i druge zemlje, nije se moglo ni čuti.
Tomislav Kukec/7dnevno
