Na svetkovinu Svih svetih i dan mrtvih groblja nikako ne bi trebala biti u fokusu ovih blagdana. U središtu naše pozornosti danas su ljudi. Svetkovina Svih svetih je jedan kršćanski spomen na ljude koji su umrli, a koji su prema kršćanskom uvjerenju sveti. To su oni koje je crkva kanonizirala, ali i tisuće onih ljudi koji nisu zvanično proglašeni svetima, ali su ostvarili onaj ideal koji je Isus tražio od nas – ljubav prema Bogu i čovjeku.
Groblja su posljednja počivališta ljudi, odnosno mjesta gdje su položena tijela ljudi, stavljeni spomenici i napisana njihova imena. Groblja su markeri za sve nas danas, da i mi pokušamo u našem životu i do naše smrti, koliko možemo, ostvariti ideal svetosti.
U dvorištu crkve Franjevačkog samostana u Tuzli stoji križ gradovrškim mučenicima. Na njemu je umjetnik Ilija Skočibušić u sredinu stavio svetog Franju Asiškoga koji je kanonizirani svetac. Na Svisvete mi ćemo se sjećati Svetog Franje, ali oko njega, na ovom spomeniku, stoje ljudi koji nisu formalni sveci, ali su živjeli na Gradovrhu, u samostanu i ubijeni su zato što su svjedočili vjeru.
Ovaj križ je nama pokazatelj na svet život Svetog Franje, ali i ovih franjevaca koji su tu oko njega i koji su ostvarili ideal svetosti. Upravo u ovom franjevačkom križu možemo vidjeti što mi to zapravo danas slavimo.
Drugi dan, na dan mrtvih 2. studenog, sjećamo se naših pokojnih koji su s nama vezani rodbinski ili obiteljski. Naša braća nisu sveci, ali njihova imena i njihovi grobovi su za nas opomena da su živjeli svoj život, živjeli za neki ideal i na dan mrtvih se spominjemo onih koji su bili s nama u bliskosti.
Ova dva blagdana su jako povezana. Prvi naglašava poziv na svetost svakom čovjeku, a drugi dan se spominjemo svih ljudi koji mogu biti naši roditelji, naša braća, prijatelji, subraća svećenici. I mi želimo od njih učiti da je život konačna realnost, da mi svi putujemo prema završetku našeg ovozemnog života i moramo ovdje ostaviti ono što nas uči sveto evanđelje, a to je da budemo graditelji mira, povjerenja, promicanja suživota i davanja smisla ovom našem društvu.
Također, na današnji dan podsjetit ćemo se da živimo u zemlji u kojoj je stalni deficit nade. Zato što i politika i slaba ekonomija i ljudi koji nas vode se često fokusiraju na međusobne razlike i razmirice. Malo nade se daje za ovaj prostor. Tako da podsjećanje na našu konačnost i potrebu da budemo sveti i ostvareni ljudi, to je elementarna poruka Svih svetih.
Priredili: Franjo Ninić i Maja Nikolić
