Ivona Grgić, mlada tuzlanska književnica, dobitnica brojnih književnih nagrada i priznanja, prije nekoliko dana objavila je svoju prvu knjigu „Muzej nostalgije“. U knjizi se nalaze 33 zanimljive, poučne autobiografske priče koje nose snažne poruke.
Svakog čitatelja u knjizi čeka strogo biranim riječima pletena paučina u čijim se okvirima odvijalo ratno i poslijeratno djetinjstvo djevojčice sa vidljivim fizičkim nedostatkom. Mnogo se toga okrznulo, kaže Ivona, o njezinu dječju osobnost u to vrijeme pa je svoju rasklopljenu dušu stalno morala sastavljati na razne načine, a jedan od najdražih načina bio joj je pisanje. Vjeruje da će većina onih koji pročitaju knjigu Muzej nostalgije“ prepoznati sebe u ovdje napisanim pričama.
Ivona kaže da je presretna zbog svog prvijenca.
„Iako svakodnevno pišem ova je osjećanja preteško opisati. Ako kažem da sam presretna, onda bih svakako umanjila ovo što osjećam. Mada je meni ipak najvažnije da su moji čitaoci prezadovoljni“, kaže Ivona za Hrvatski glasnik.
Dodaje da nikada nije planirala izdati knigu niti je takve ambicije uopće imala.
„Uživala sam u pisanju, slala radove na konkurse, svakodnevno objavljivala crtice na društvenim mrežama i to je bilo to. Kad god bih osvojila neku nagradu, na dodjeli su me pitali koliko imam objavljenih knjiga. Kada bih rekla nijednu, odmah bi uslijedilo – pa kako, pa zašto, šta čekaš… Odgovor na navedena pitanja ni danas dan ne znam. Knjiga je došla spontano i mogu slobodno reći da me jedna prijateljica mjesec dana nagovarala da pošaljem rukopis na konkurs „Drinski susreti“. Poslušala sam je, ali se uopće nisam nadala nagradi.“
Pred Ivonom je sigurno sjajna spisateljska budućnost, jer ona je u pisanje smjestila svoju dušu, karijeru i planove.
„Kao i do sada, držim se humora, satire i kratkih priča za koje kažu da su najteža književna forma jer se mora u određenom okviru reći mnogo toga. Planova imam mnogo jer upravo završavam svoju drugu knjigu, riječ je o romanu satkanom od priča karakterističnih za naše podneblje i običaje.“
Na naše pitanje je li Komšija S., o kojem svakodnevno piše, zaista stvarni lik, ili je on utjelovljeni lik kroz kojeg ona govori o drugima, odnosno o nama, Ivona samo kratko kaže:
„Svi mi imamo barem po jednog komšiju S. pa tako i ja.“Ivona Grgić stalno poručuje mladima da, ukoliko pišu, ne odustaju od svojih snova i svoje priče pokažu i drugima. U budućnosti bi voljela pisati i za djecu.
„Ja sam morala odrasti u ratu na brzinu i nekako mi se pismeno najteže približiti djeci. Nadam se da ću u budućnosti preći i taj most“, ističe Ivona.
Ova mlada spisateljica u ruci drži veoma moćno oružje – olovku kojom se bori protiv svakog vida diskriminacije i nasilja kojemu je kao i dijete sama bila izložena.
„Znam da mnoga djeca danas pate zbog međuvršnjačkog nasilja baš kao što sam i ja patila i vjerujem da im je i gore nego meni zato što su nasilnici uz pomoć interneta dobili odriješene ruke i neograničeno područje djelovanja. Problem Balkana i balkanskog mentaliteta je i taj što se na nasilje ne gledaja kao na nešto loše već se traži odgovornost žrtve za ono što joj se desilo umanjujući na taj način krivicu onog ko je zaista kriv kreirajući tim postupkom nešto što se zove tercijalna viktimizacija koja jednostavno ne dopušta duševnim ranama da se ako ništa malo smanje“, kaže Ivona Grgić.
Za sada nije planirana zvanična promocija knjige Muzej nostalgije“ zbog pandemije koronavirusa. Poziv za književnu večer je stigao iz HKD Napredak Lukavac u okviru Međunarodne likovne kolonije „BISTARAC 21“, ali i o tome će se odlučiti kako budu epidemiološke mjere dozvoljavale.
M. Nikolić
