Piše: Ivona Grgić
Otvarala sam kuhinjska i sobna vrata, dobro osmotrila ima li ikog od starijih, pa stolicu iz kuhinje prenijela u sobu, parkirala je do komode na kojoj je bila posteljina i onda bih na tu stolicu dijagonalno postavila drvenu klupicu koja se inače koristila prilikom loženja vatre da ložač ne mora čučati na uranak. Onda bih opet osmotrila ima li koga i ako je zrak čist, penjala bih se pažljivo na stolice, pa sa stolica na komodu i na kraju na regal na kojem je bio predmet moje čežnje – mamin parfem Charlie. Parfem je čuvan na tom visokom mjestu upravo zbog četverogodišnje mene, jer sam otkako znam za sebe voljela lijepo mirisati. Prva stvar koju uradim na regalu je ta da zasučem rukave, onda pažljivo otvorim Charlija i mirisnom vodicom poškropim onaj dio nasuprot laktu odakle se inače vadi krv. Polako spustim rukav i skočim na krevet uživajući u trncima koji struje kroz noge i činjenici da navedeno radim svaki dan, a da me još niko nije upecao u nedozvoljenoj, mirisnoj raboti. Brže bolje vratim one stolice pri čemu se obavezno malo udarim. Kada poželim mirisnost samo zavrnem rukav, prinesem ruku nosiću i uživam.
Charlie je na početku mojih tajnih akcija mirisao oštro i strogo, pa je nekako i išao uz mamin karakter. Nikada u njemu nosićem nisam pronalazila nijednu cvjećku nego nešto za što sam kasnije saznala da se zove mošusna nota, inače mami omiljena. Mislila sam da je Charlie jedini parfem koji postoji na svijetu. Nekako sam zamišljala da ću čitav život eto baš tako mirisati. Mjesecima su trajale moje mirisne operacije sve dok konačno nisam uhvaćena na djelu. Uhvaćenost je značila da se Charlie seli, a meni nisu ginule batine uz obavezan ders o opasnostima penjanja i skakanja sa regala. Gdje je sklonjen Charlie nikada nisam saznala iako sam kao velika pitala mamu gdje ga je preselila, ali se nije sjećala zato što je nedugo nakon sklanjanja bočice počeo rat. Bilo kako bilo, upravo napisana priča je obišla mnoge kuće, jer su tad roditelji radili po principu “ispričaćemo svima, možda se postidiš i dođeš tobe”. Dolaženje tobe je značilo ne mirisati što nikako nije dolazilo u obzir. Prepričavanje je ubrzo dovelo do kontra efekta, jer se umjesto očekivanog dolaženja tobe u moj život uselio novi parfem zahvaljujući kumu, ali o tome nekom drugom prilikom.
Kad god novembar počne vladati kalendarom i nebo iznad Majevice zaposjednu tamni oblaci, meni da je makar na trenutak ponovo biti dijete. Centar za miris je smješten blizu centra za sjećanje i zato parfemi imaju čarobnu moć da pokrenu one trnce koji su nožicama kolali dok skačem onako sretno namirisana. Istini za volju ne bih se trajno vraćala u djetinjstvo, to nipošto, jer nije baš zanimljivo nemati svoj novčanik, svoj parfem i najgore od svega morati ići na spavanje kad ti narede, ali na momente u svako doba zato danas dok ovo pišem mirišem na Charlie, ne na mamin nego na svoj koji je nakon trideset godina ponovo ušetao u moj život. Probalo se kroz život mnogo meni i te kako ljepših parfema od njega, ali prva parfemska ljubav zaborava nema, još ako je zabranjena, dignuta na visoko i na to sve ako se zbog ne fasuivalo, ih!
