Piše: dr. Blanka Đulabić
Često u govoru sa ljudima oko nas čujemo da je nekome „skočio tlak, ubrzao se puls ili disanje“, a to nije samo subjektivni doživljaj nego i objektivno mjerljivo dešavanje u našemu organizmu. Što nam naše tijelo poručuje onda kada nam „vrela krv kola venama“?
Prije svega, važno je upoznati se sa terminom „arterijskoga pulsa“. Puls, bílo ili damar jeste udarni val koji se od lijeve srčane klijetke prenosi našim krvnim žilama do periferije organizma. Naša lijeva klijetka mora nadvladati veliki tlak kako bi se otvorila i potisnula krv napunjenu kisikom do svih organa u našemu tijelu. Kada dodirujemo određena mjesta na našem tijelu, odnosno, tijekom mjerenja pulsa, mjerimo i broj otkucaja našega srca.
Svjesni smo toga da mnogi čimbenici utječu na rad našega srca. Kada smo ljuti, bijesni – srce nam kuca nešto brže. Slično je i u trenucima bijega-borbe, dok, u stanjima kao što su spavanje ili smanjena fizička aktivnost – rad srca je jedna ritmična radnja. Ukoliko počnete svjesno razmišljati o radu svoga srca, također možete ubrzati njegov rad. Normalan broj otkucaja srca kod odraslog čovjeka je 60-80 po minutu.
Međutim, postoje i mnogobrojne zdravstvene poteškoće koje su praćene poremećajima u radu srca (srčane aritmije). Ponekad je upravo promjena našega normalnoga pulsa prvi ili jedini znak neke ozbiljnije bolesti kao što je srčani udar/srčana kap. Primjerice, čak i u stanjima kada imamo vrućicu, puls nam je ubrzan. Kod ljudi oboljelih od anemije (malokrvnost), srce pokušava da nadoknadi manjak kisika u organizmu svojim bržim radom te je i puls analogno tomu povišen. Naravno, nije opasan samo povišen puls. Snižen puls je također nešto na što moramo obratiti pozornost budući da prati stanja trovanja, završne faze šoka, iskrvarenja, itd…
Mjerenje pulsa spada u jedan od obveznih dijelova pregleda u svakoj liječničkoj ordinaciji, ali, osobno smatram da bi i svatko od nas, u svojim domovima, trebao biti sposoban da mjeri puls samome sebi ili ukućanima osobito stoga što nam tlakomjer često nije pri ruci. Ponekad, samim mjerenjem pulsa možemo spasiti život dragim ljudima oko nas tako što ćemo ih uputiti da se jave svome liječniku.
Puls se mjeri tako što se kažiprst i treći prst ruke prislone na mjesta na tijelu na kojima su arterije najbliže površini kože te se broje otkucaji u tijeku 60 sekundi. Vrlo je važno ne koristiti palac i ne vršiti prevelik pritisak vlastitim prstima da ne bismo osjetili vlastito bílo i dobili lažan nalaz. Puls se najčešće mjeri na doručju iznad palčanoga jastuka te na vratu (žile kucavice). Međutim, može ga se još mjeriti i na sljedećim mjestima, kako je to na slici ispod prikazano:
