Danas je Svjetski dan knjige, pa da vas malo nasmijem.
Osvojila ja prvo mjesto na konkursu u Zvorniku i to prvo mjesto je značilo da se štampa moja knjiga “Muzej nostalgije” u stotinu primjeraka. Konačno došle knjige na moju adresu i ponudi se komšija S., koji je taj dan malo duže čaši istraživao dno, da otpakuje knjige i da koliki-toliki doprinos kulturi.
– Sekice, kol’ko knjiga, nećeš ti ovo za tri života pročitati.
Zazvoni meni telefon, pa ga ostavih samog sa knjigama i ulijeće on sa terase u pola razgovora i viče:”Prekidaj, hitno je da hitnije ne mere bit’.” Izađem ja da vidim o čemu je riječ kad on sav crven u licu ljutito izjavi:”Prevarena si, jadna ne bila, ovo sve jedna te ista knjiga samo umložena do mile volje…”
***
Kada je na moju adresu stigao roman koji sam objavila prošle godine, zadesi se komšija S. kod mene i to sa svojim jaranom Dervišom.
– Derviše, vidi, seka napisala knjigu.
Uze Derviš knjigu, prelista i reče:”Daj ba, rođo, šta je s tobom, ona ovo nije napisala neg’ je ovo neko oštamp’o i metno njeno ime na knjigu, evo vidi svojim očima.”
