Naslovna Istaknuto Kava s Ivonom: Primanje

Kava s Ivonom: Primanje

Derviš kupio pivu i pošao komšiji S.

– Kako si, Derviše? – presretnu ga Zeničanke.
– Krepano, drage kume, eto kako sam.
– Što to?
– Ma gled’o serije do kasno, pa se nisam nikako naspav’o.
– Ima l’ šta novo u selu?
– To od jučerašnjeg dana više nije moja stvar. Tračanje je za mene stvar prošlosti. Od sad sve što čujem nisam čuo. Ja sam proglašen tračarom i to ne običnim već ober tračarom, a svi gori od mene.
– Ko te proglasio?
– Ne znam.
– Pa kako znaš da si proglašen tračarom, a ne znaš ko te proglasio?
– Eis, kako znam?! Imam ja svoje izvore, a izvori žubore meni u prilog, pa mi ižuborili da vlada pogrešno mišljenje u selu i da sam ja u tom mišljenju najobičniji negativac čiji je jezik oštar k’o blitva.
– Misliš k’o britva?
– Ništa ja ne mislim, drugi misle.
– Ti drugi se tebe, da ti mi kažemo k’o rođenom sinu, boje. Ti nastupaš sa istinom, a ona mnogima nije mila i zato hoće da te ušutkaju. Ako im udovoljiš, pokaz’o si da s tobom mogu dirigovat’ kako im se ćefne.
– Pa šta ja sad trebam radit’?
– Ostani ono što jesi. Ništa tebi ne fali osim eto koja markica za pivu, ostalo je na mjestu.
– Znate šta, kume? Ja nisam znao da vas dvije imate tako visoko mišljenje o meni. Baš ste me obradovale.
– Ti to tek sad skont’o?
– Tek sad, dabogda ne popio ove pive, al’ bolje ikad nego nikad.
– Šta ima novo u selu?
– Prikučite se da niko ne čuje! – sugerisa im Derviš – Matuzićka dobila primanje.
– Bježi ba! To ti neka informacija! Pa i red je da dobije pemziju i zaostatke. Čeka je osam mjeseci.
– Zar ima toliko otkako joj je čovo umro? – dodade druga Zeničanke.
– Ima jašta. Jake mi informacije, uf!
– Ama, kume drage, nije oto primanje neg’ ono, da izvinete, primanje. Sramota me koristit’ neke izražaje, jer mi morete bit’ matere.
– Derviše, sto ti tračarskih gromova – prodera se S. – zar sam ja juče po dana ugluvo prič’o? Opet smradaš o drugim ljudima, stid i sram da te bude. Zar ti misliš da Zeničanke hoće šta svoje rijet’? Kod svakog insana se pojavi neki problem samo kod njih sve med i mlijeko, a znaš što? Zato što sve kriju k’o guje nogu. Nećemo tako vršit’ razmjenu informacija, jok!
– Šta ti hoćeš od nas?
– Hoću da priznate vezu sa djedom Antom!
– Mrš tam, pseto jedno!
– Jesi vidio, Derviše? Napad je najbolja odbrana, al’ to kod mene ne pali kad popijem. I ulazi u kuću odma’! Ja te čitav dan juče ispravlj’o, e neće mi te one s nogu uz kapiju iskrivit’, neće!
Derviš uđe u kuću, a S. se prikuči Zeničankama.

– Čim saznam za Matuzićku, reću vam ja lično. Derviš to ne zna saopštit’ na pravi način!