U nedjelju 17. srpnja je u Kreševu proslavljena mlada misa fra Ivana Stanića koju smo u prigodnom razgovoru s njim u tekstu od prije nekoliko dana i najavili.
Svečano mladomisničko slavlje održano je u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, u fra Ivanovoj rodnoj župi Kreševo. Misnom slavlju je nazočilo veliko mnoštvo vjernika, što domaćih, što pristiglih iz drugih župa i krajeva. Budući da je fra Ivan, kako smo u prethodnom tekstu i spomenuli, nakon đakonskog ređenja, služio devet mjeseci u tuzlanskoj župi, dvadesetak tuzlanskih vjernika je došlo u Kreševo podijeliti s njim radost na njegov najsvečaniji dan u životu. Svetoj misi je prethodila procesija kroz kreševsku crkvu na čijem je kraju koračao fra Ivan kao mladomisnik.
Prije početka svete mise uvodne riječi je uputio fra Josip Tomas, gvardijan Franjevačkog samostana svete Katarine u Kreševu. Pozdravio je sve koji su došli sudjelovanjem u svetoj misi podržati fra Ivanovo slavlje, početak njegova redovničkog i svećeničkog životnog puta. Pozdravio je fra Ivanove roditelje i obitelj, sve svećenike, njegovu subraću mladomisnike i na poseban način mladomisnika kao slavljenika i predsjedatelja misnog slavlja.
Propovijedao je fra Nikola Kozina koji je na početku propovijedi rekao kako svi mi, kao vjernici, dolazimo u crkvu na misno slavlje iz raličitih životnih situacija i donosimo svoju životnu priču, noseći svoje brige i radosti, svoje nade i razočaranja, molitve i zahvale i svaka je različita posebna i osobna, no u crkvi se događa nešto posebno. „Iako tako različiti, pretvaramo se u zajednicu koja dijeli istu nadu da ćemo sresti Gospodina u njegovoj Riječi, u kruhu koji nas hrani i u braći i sestrama – u zajednici. Ta nas nada hrani i čini nas sretnima. Danas, ovdje u Kreševu, imamo još jedan poseban razlog za radost. Jedan mladi čovjek odlučio je svoj život živjeti kao svećenik, odlučio je darovati ga Crkvi Božjoj. A to je nešto što nije baš uobičajeno i ne događa se često“, neke su od fra Nikolinih misli koje je izrekao u propovijedi. Kazao je kako smo ispunjeni i radošću i zahvalnošću.
„Sretni smo jer se Bog ne prestaje brinuti za svoju Crkvu. I dalje poziva ljude koji će biti putokaz do njega i zahvalni smo jer je fra Ivan odgovorio na taj poziv. Zahvalni smo i za sve ljude koji su ga u tome podržavali, koji su stajali uz njega na njegovu putu, ponajprije za roditelje i rodbinu, za djedove, bake, kumove i sve pokojne koji su se nadali ovome danu, ali ga nisu dočekali ovdje na zemlji, nego se, siguran sam, raduju s nama na Nebu, zahvalni smo za sve učitelje, fratre, vjeroučitelje, časne sestre, odgojitelje, prijatelje, kolege, za sve ljude koji su utkali dio sebe u fra Ivanov život“, kazao je fra Nikola i dodao kako je sigurno na tom putu bilo puno – i dobrote i ljubavi.
Spomenuo je kako nije slučajno da je fra Ivan na početak svoga svećeničkog puta postavio upravo ljubav, odnosno redak Svetoga pisma iz knjige proroka Miheja: „Ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi“.
Na kraju svete mise gvardijan fra Josip je čestitao fra Ivanu na proslavljenoj mladoj misi i najavio kako će čestitke mladomisniku biti upućivane na ručku koji je uslijedio nakon svečane proslave misnog slavlja na kreševskom nogometnom igralištu.
Fra Ivan Stanić rođen je u Kiseljaku 4. siječnja 1996., gdje je završio osnovnu i srednju školu. Veći dio djetinjstva, od početka osnovne škole pa do odlaska u samostan, živio je u Kreševu s roditeljima Markom i Nevenkom, sa svojim sestrama Vedranom i Ivanom koje danas imaju svoje obitelji i žive u Kreševu.
Fra Ivan je franjevački i svećenički poziv osjetio u trećem razredu srednje škole i od tada je o njemu stalno razmišljao.
M. B.
