Za Hrvatski glasnik piše: fra Ivan Stanić
Danas nije običan četvrtak! Danas ulazimo u Sveto trodnevlje koje obiluje simbolima te kršćane gestama i riječima prisjeća na najsavršeniji čin Božje ljubavi. Prije nešto manje od 2000 godina Isus je okupio svoje učenike da s njima blaguje pashalnu večeru koju su Židovi obredno slavili svake godine u sjećanje na izlazak iz egipatskog ropstva. U takvom ambijentu, ambijentu prisjećanja izlaska, oslobođenja i spasenja, Isus na jedan savršeniji način započinje djelo novoga oslobođenja, ne jednog naroda, nego svega svijeta.
Dva su posebna događaja Velikog četvrtka na kojima i danas treba počivati život kršćana: služenje i euharistija. Isus Krist postupa neočekivano, uzima vodu i ubrus te počinje svojim učenicima prati noge. Tim poniznim postupkom mijenja dotadašnje slike o Bogu – Bog ne sjedi u udobnoj fotelji svoga kraljevstva, nego Bog u Isusu silazi među ljude da im služi i da dijeli njihovu sudbinu na zemlji. Poruka je jasna: samo u slobodnom pristanku na služenje čovjek postaje sličan Bogu, jer tko dobrovoljno služi njegovo srce drugima želi samo i jedino dobro! Opravši im noge, Isus je svojim učenicima, a i svakome čovjeku, vratio čistoću i dostojanstvo koju trebaju imati djeca Božja. Stoga, u ove privilegirane dane dobro je promišljati o svom kršćanskom identitetu i načinu života, dobro je se zapitati služim li svojim bližnjima: supruzi, suprugu, roditeljima, djeci, nepokretnoj susjedi, slijepom prolazniku?
Drugi događaj Velikoga četvrtka jest euharistija koja je postala trajni dar čovječanstvu. Isus je želio ostati trajno prisutan u zajednici koja ga prihvaća, a to je učinio opet neočekivano i opet na ponizan način: u komadiću kruha i čaši vina koje se posvećuju na oltaru. U tim darovima ostavio je svoju muku, smrt i uskrsnuće, cijeli svoj život. Kada god slavimo svetu misu prisjećamo se, štoviše, aktualiziramo njegovu ljubav koju je pokazao u Svetom trodnevlju. Primivši posvećeni kruh primamo cijeli Isusov život i poslanje. Euharistija je trajni znak Isusova predanja za ljude i obećanje da nećemo ostati gladni i žedni Božje ljubavi. Svaki kršćanin se u ove dane preispituje koliko često dolazi na svetu misu da blaguje s Isusovom zajednicom vjernika, koliko često sudjeluje u životu Crkve i okupljanjima vjernika na sakramente i molitvu.
Isus je sve svoje govore, pouke, djela i ljubav za bližnjega potvrdio dan kasnije, na Veliki petak, viseći na križu. Prolio je svoju krv za druge. Ovaj Božji čin oslobođenja od okova tame i smrti često je neprihvaćen jer i dalje zapadamo u grijehe, osvete, laži i prijevare. Zato sv. Franjo Asiški jednom reče: „Ljubav nije ljubljena!“ Kako prije, tako i danas, mnogi ljudi ne uzvraćaju ljubav ni Bogu ni bližnjima! Uzvraćam li ja tu ljubav? Cijena Uskrsa je dati svoj život za druge! Tome nas uči Veliki tjedan.
