Čista srijeda dan je koji svojom simbolikom poziva ljude da sve više i više postaju Božja djeca, odnosno da u vrijeme korizme nastoje mijenjati vlastito ponašanje
Pepeo kojim se vjernici posipaju dobiva se od spaljenih grančica prošlogodišnje Cvjetnice.Posipanje pepela na Čistu srijedu podsjetnik je na Kristovu patnju i vjernikovu spremnost da sudjeluje svojim odricanjima i drugim oblicima pobožnosti u Kristovoj žrtvi.
Posipanje pepela u kršćanskoj tradiciji označava pokoru i spremnost na novi život, na što podsjećaju riječi: “Obratite se i vjerujte evanđelju”, dok formula “Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti” podsjeća na čovjekovu smrtnost i prolaznost, kao i na potrebu da se čovjek u punoj poniznosti podloži Bogu, svome Stvoritelju. Pepelnica uvijek pada u srijedu, a kako je riječ o pozivu na unutrašnje čišćenje, zato se i naziva Čistom srijedom. Da bi se naglasio pokornički karakter Čiste srijede, taj je dan, uz Veliki petak, Crkva proglasila zapovijedanim postom i nemrsom.
Postiti znači najesti se jednom do sita u danu, a ne mrsiti znači ne jesti meso. Obično se osim mesa ne jedu ni mlijeko, jaja ni mliječni proizvodi. Naglasak je na umjerenosti u hrani, štoviše dragovoljnom gladovanju, kako bi se time posebno istaknula spremnost na žrtvu i odricanje iz ljubavi i zahvalnosti prema Kristovoj muci i smrti.
Post obvezuje sve vjernike od navršene 18. do započete 60. godine života, dok nemrs obvezuje sve koji su navršili 14 godina života u sve petke, a napose korizmene, osim onda kada na taj dan padne svetkovina.
Post i nemrs ne obvezuju one koji se nalaze u težim životnim situacijama, kao što su npr. bolesnici, trudnice, dojilje, putnici ili oni kojima je zbog trenutačnih okolnosti u kojima se nalaze teško postiti i ne mrsiti. U takvim se okolnostima preporučuje, ako je to fizički moguće, da se post i nemrs zamijene nekim drugim djelom pokore.
Čista srijeda dan je koji svojom simbolikom poziva ljude da sve više i više postaju Božja djeca, odnosno da kroz vrijeme korizme nastoje mijenjati vlastito ponašanje, i to posebno na dva načina: s jedne strane zauzetijim nastojanjem oko odbacivanja svih osobnih mana za koje čovjek osjeća da ga čine manje čovjekom, a s druge strane u nastojanju oko određivanja za dobro, za pozitivnosti, za pomaganje drugima i za osjećaj prema ljudima u potrebi.
Pokornička priprava početkom 3. stoljeća za Uskrs trajala je tjedan ili dva, a već u sljedećem stoljeću trajala je četrdeset dana, po kojima je i dobila naziv – korizma. Započinjala je prvom nedjeljom korizme, a završavala na Veliki četvrtak. Od 6. stoljeća korizma započinje na Pepelnicu, tako da se povećala na 44 dana.
