Naslovna Istaknuto BiH ili BHS? O zamućenom sjećanju na ZAVNOBiH

BiH ili BHS? O zamućenom sjećanju na ZAVNOBiH

Činjenica da su banjolučki SDP i Vojin Mijatović u RS-u svečano obilježili tamo nepostojeći državni praznik ne mijenja apsurdnost niti naše države niti njezine državnosti, ali niti našega plemensko-nacionalnoga narativa i kulture sjećanja općenito

Piše:Franjo Ninić

Prošao je još jedan Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Ništa se novo pod kapom nebeskom i bosanskohercegovačkom nije dogodilo. Čoporativno-nacionalni modeli sjećanja na 25/26. studenoga 1943., dan zasijedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu, ponajbolje opisuju apsurdni odnos prema državi i državnosti današnje nefunkcionalne i razrovane daytonske Bosne i Hercegovine.

Najživahnije i najšarenije obilježavanje Dana državnosti BiH je, očekivano, bilo u političkoj i medijskoj sceni u Sarajevu, glavnom gradu ove nam naše bajne države. Svečane akademije, državne zastave, cvijeće na grobovima narodnih heroja iz II. svjetskoga i „obrambeno-otadžbinskog“ rata, partizanski filmovi na FTV-u, izljevi ljubavi prema zemlji-državi na društvenim mrežama. Silina patetike i hermeneutika Rezolucije ZAVNOBIH-a, koja ponavlja onu otrcanu frazetinu da BiH nije ninini nego iii, generiraju, da parafraziram bivšega reisa Cerića, u „bosansko-bošnjačkoj“ javnoj sferi tvrdo zaklinjanje u opstojnost „hiljadugodišnje“ državnosti, multikonfesionalnosti, bratstva-jedinstva i ostalih anakronih i prilično umjetnih formi društvene kohezije današnje, u bitnome antizavnobiške BiH. I sve se to događa u procesu potiranja ona tri „i“ iz 1943. od strane „bosansko-bošnjačkoga“ faktora kroz forsiranje lažnoga građanizma i sulude ideje integralnoga bosanstva (-hercegovinstva, valjda) na temelju matematičko-demokratske većine etničkih Bošnjaka.

Hrvatski, odnosno hercegbosansko-hnsovski segment Bosne i Hercegovine načelno i manje živahno prihvaća memoriranje ZAVNOBiH-a. Prema riječima kako stožernika tako i osnivača HZ­-HB (odjeci proslave 30 godina iste još ne gasnu u Mostaru i šire), Rezolucija iz studenoga 1943. potvrđuje njihovo zalaganje za očuvanje temeljnoga principa „konstitutivnosti naroda“ kao i jelde načela „legitimnoga predstavljanja“ koje će – tako „katoličko-hrvatski“ faktor argumentira i tumači ZAVNOBiH, Dayton iUstav – omogućiti da stožernikov HDZ i pripadajuće mu sufraganske političke opcije vječno upravljaju s ovo „reliquae reliquiarum“ bosanskohercegovačkih Hrvata.

Republičkosrpski ili „bosansko-srpski“ faktor u našoj daytonskoj domaji je formalnim činom negdje 1996. dokinuo kako ZAVNOBiH tako i sjećanje na isti, i od tada pa do konačne realizacije projektne ideje „srpskoga sveta“ ona tri „ni“ i tri „i“ se na 49% teritorije BiH primjenjuju po modelu da RS nije ni hrvatska, ni bošnjačka (muslimanska) nego samo i isključivo srpska. Od šest ovih riječi iz Rezolucije primjenjiva su samo tri (dva „ni“ i jedan „i“), valjda po simbolici broja tri koji u srpskoj heraldici i mitologiji igra neku povijesnu važnost. Zapravo, dan potpisivanja DPA/DMS, 21. studenog 1995. godine, je zamjenski praznik bosanskohercegovačkih Srba i njihove u DPA/DMS verificirane Republike Srpske. Činjenica da su banjolučki SDP i Vojin Mijatović u RS-u svečano obilježili tamo nepostojeći državni praznik ne mijenja apsurdnost niti naše države niti njezine državnosti, ali niti našega plemensko-nacionalnoga političkog narativa i kulture sjećanja općenito.