Više od dva desetljeća predstava „Ay Carmela“ bila je jedan od prepoznatljivih dijelova kulturnog života Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Od premijere 1999. godine do posljednjeg izvođenja prošle su 21 godina, a predstava je u međuvremenu prerasla okvire kazališne scene i postala svojevrsnim svjedočanstvom vremena, umjetnosti, ljudskog dostojanstva i otpora fašizmu.
Danas njezina priča nastavlja živjeti kroz dokumentarni film „Ay Carmela – Made in BiH“, čija je autorica poznata bosanskohercegovačka glumica Selma Alispahić.
U razgovoru za BHRT Alispahić se prisjetila predstave koja je obilježila gotovo polovicu njezina profesionalnog života, ali i svojega glumačkog partnera i prijatelja Dragana Jovičića, s kojim je „Ay Carmelu“ igrala više od dva desetljeća.
„Razmišljajući o predstavi, prvo pomislim na pola svog profesionalnog života. Predstava je trajala 21 godinu. Pomislim na svog dragog kolegu i prijatelja i najdražeg glumačkog partnera, Dragana Jovičića“, kazala je Alispahić.
Predstava koja je nadilazila kazalište
„Ay Carmela“ premijerno je izvedena 1999. godine, u poslijeratnom razdoblju, a tijekom godina postala je mnogo više od kazališne predstave. Publici je donosila nadu i podsjećala na vrijednosti koje, smatra Alispahić, nikada ne bi smjele biti zaboravljene – ljudskost, dostojanstvo i otpor fašizmu.
Za nju je „Ay Carmela“ bila dokaz koliko kazalište može biti snažno i koliko jedna predstava može nadilaziti svoju osnovnu umjetničku funkciju.
Tijekom 21 godine predstava je obišla 25 gradova u Bosni i Hercegovini, ali i brojne gradove u regiji i Europi. Njezinu posebnost najbolje potvrđuje činjenica da su joj se pojedini gledatelji vraćali iznova i iznova.
„Bilo je ljudi koji su je gledali 10, 20, čak i više od 30 puta“, prisjetila se Alispahić.
Posebno joj je, kaže, značilo kada bi joj gledatelji govorili da su uz „Ay Carmelu“ odrastali.
Plan Selme Alispahić i Dragana Jovičića bio je jednostavan – predstavu su željeli igrati sve dok budu mogli. Njihov zajednički umjetnički put prekinula je Jovičićeva smrt 2020. godine.
„Mi smo mislili da ćemo tu predstavu igrati dok dišemo“, kazala je Alispahić.
Nakon Jovičićeve smrti uslijedilo je razdoblje praznine. Alispahić nije željela nastaviti igrati predstavu s drugim glumačkim partnerom, jer je „Ay Carmela“ za nju bila neraskidivo povezana upravo s Jovičićem.
Od kazališne predstave do dokumentarnog filma
Godine 2022. „Ay Carmela“ preseljena je u Historijski muzej Bosne i Hercegovine, gdje je dobila novu dimenziju. Sačuvani su scenografija, kostimi, fotografije, snimke i drugi materijali koji svjedoče o životu predstave.
Upravo je tada Alispahić počela intenzivnije razmišljati o tome kako predstavu sačuvati i za buduće generacije. Ideja je postupno prerasla u dokumentarni film „Ay Carmela – Made in BiH“.
Film je za nju postao način očuvanja sjećanja – ne samo na predstavu nego i na ljude koji su je stvarali.
Rad na filmu značio je i ponovno suočavanje s uspomenama na Dragana Jovičića.
„Vrlo je teško, zato što proces žalovanja traje nekoliko godina“, kazala je Alispahić, dodajući kako je ipak ono što je u početku bilo bolno s vremenom postalo i svojevrsno iscjeljujuće iskustvo.
Kopajući po starim fotografijama, snimkama i uspomenama, ponovno je otkrivala koliko je „Ay Carmela“ bila bogatstvo njezina profesionalnog, ali i osobnog života.
„Šampioni smo u zaboravljanju kulturnih vrijednosti“
Jedan od razloga zbog kojih je željela sačuvati priču o „Ay Carmeli“ jest i strah da bi vrijednosti koje je predstava nosila mogle biti izgubljene u vremenu.
„Mi smo, mislim, šampioni u zaboravljanju, pogotovo u zaboravljanju naših kulturnih vrijednosti“, kazala je.
U Historijskom muzeju danas se mogu vidjeti različiti elementi predstave, a upravo kroz njih mlađe generacije mogu upoznati ne samo samu priču „Ay Carmele“, nego i način na koji jedna kazališna predstava nastaje.
Mladi tako mogu vidjeti što su scenografija, kostimografija, kazališni rekvizit, afiša, fotografija ili snimka predstave.
Na taj se način čuva i sjećanje na jednu predstavu, ali i šira priča o kazalištu i njegovoj ulozi u društvu.
„Pojedinac nije nemoćan“
Jedna od najvažnijih poruka „Ay Carmele“, prema riječima Selme Alispahić, jest spoznaja da pojedinac nije nemoćan pred velikim društvenim problemima.
Ne mora uvijek čekati kolektiv da bi se nešto promijenilo. Upravo osobni čin, osobna hrabrost i odluka pojedinca mogu pokrenuti promjene.
Alispahić smatra da je važno mladima vratiti vjeru u vlastitu snagu i mogućnost djelovanja.
„Važno mi je da mlade generacije imaju nadu, da imaju ideju, da imaju želju da se bore za svoju osobnu i kolektivnu slobodu“, poručila je.
Za nju je to jedna od ključnih poruka koju „Ay Carmela“ i danas može prenijeti publici.
Kazalište kao čuvar kolektivnog sjećanja
Posebnu snagu kazališta Alispahić vidi u činjenici da gledatelji zajedno proživljavaju priču koja se odvija pred njima.
„Teatar je vrlo važan upravo zbog kolektivnog osjećanja koje publika ima. Vi ipak dođete na predstavu i dijelite neko kolektivno iskustvo“, istaknula je.
„Ay Carmela“ izvođena je i izvan Bosne i Hercegovine – više od 80 puta u regiji i Europi. U pojedinim europskim zemljama predstava je igrana čak i bez titlova.
Namjera je bila da priča do publike dopre prije svega kroz emociju.
„Mi smo željeli da se na toj emotivnoj osnovi ljudi vežu, jer smo smatrali da ljudi trebaju osjetiti emociju“, kazala je Alispahić.
Upravo zbog svoje snage kazalište je kroz povijest često bilo ograničavano i zabranjivano. Oni koji su ga pokušavali kontrolirati, kaže Alispahić, bili su svjesni njegove moći da utječe na svijest čovjeka i potakne ga na djelovanje.
„Ay Carmela“ ponovno gradi kulturne mostove
Posebno mjesto u priči o filmu ima njegovo prikazivanje na Sarajevo Film Festivalu. „Ay Carmela – Made in BiH“ nastao je u koprodukciji Festivala MESS i Sarajevskog ratnog teatra, institucija koje su na različite načine bile povezane s predstavom.
„Vrlo mi je važno upravo da su te dvije teatarske institucije osjetile važnost čuvanja sjećanja na ‘Ay Carmelu’“, kazala je Alispahić.
Premijera filma održana je u svibnju, u okviru Modula memorije, a autoricu je posebno iznenadilo koliko je film uspio ponovno probuditi emocije koje je svojedobno izazivala i sama predstava.
Vjeruje da bi film mogao nastaviti svoj put kroz regiju i Europu.
„Film upravo govori o tome kako je ‘Ay Carmela’ prva gradila mostove, kulturne mostove u regiji nakon rata“, istaknula je.
I upravo je ta poruka danas možda važnija nego ikada – da kultura može povezivati ljude i graditi mostove ondje gdje su ratovi i podjele ostavili duboke tragove.
Sloboda kao najveća vrijednost
Na kraju razgovora za BHRT, Selma Alispahić posebno se obratila mladima. Voljela bi, kaže, da nakon gledanja filma shvate koliko kao pojedinci mogu utjecati na društvo u kojem žive i da njihova budućnost ne mora biti određena političkim okolnostima.
„Voljela bih da publika ponese ono što su nosili iz predstave – da shvate koliko su kao pojedinci važni, moćni. Moraju znati da je sloboda najveća vrijednost i najveće pravo svakog čovjeka. Najveće bogatstvo“, poručila je.
„Ay Carmela – Made in BiH“ tako ne čuva samo uspomenu na jednu od značajnih predstava bosanskohercegovačkog kazališta. On čuva sjećanje na ljude, vrijeme i umjetnost koja je u godinama nakon rata povezivala publiku, gradove i zemlje.
Ali još važnije, priča o „Ay Carmeli“ ponovno podsjeća na snagu umjetnosti, pojedinca i slobode – vrijednosti koje ne prestaju biti važne ni desetljećima nakon što je predstava prvi put izvedena.
Izvor: BHRT
