Piše: Maja Nikolić
Bosna i Hercegovina demografski nestaje, a ono što je godinama bilo upozorenje demografa i sociologa danas potvrđuju službene brojke. U samo tri godine zemlja je prirodnim putem ostala bez gotovo 30 tisuća stanovnika, broja koji odgovara stanovništvu cijelog jednog grada veličine Trebinja.
Istodobno, škole ostaju bez učenika, sve je manje prvašića, zatvaraju se školska odjeljenja, a mladima su troškovi života jedan od ključnih razloga zbog kojih odgađaju brak i roditeljstvo.
Za mlade obitelji pitanje proširenja obitelji tako sve češće nije samo pitanje želje, nego i pitanje egzistencije.
„Kvalitet života i sve što nas okružuje, počev od prostora – stanovi koji i sami znate koliko koštaju. Djeca nemaju gdje biti u prostoru od 50 kvadrata. Sve potrebe za bebu koja se tek rodi pa sve dok ne krene u školu, a ni tu ne staju, troškovi su ogromni. Nažalost, roditelji ne mogu to izmoći“, kaže Neven, mladi otac.
Prema službenim podacima, za osnovne životne potrebe jedne obitelji danas je potrebno izdvojiti više od tri tisuće konvertibilnih maraka. Uz visoke cijene stanovanja, hrane, odjeće, vrtića i drugih troškova, odluka o još jednom djetetu za mnoge obitelji postaje ozbiljan financijski izazov.
Posljedice demografskog pada već su vidljive u školama.
U Bosni i Hercegovini je u samo tri godine gotovo 7.800 učenika manje, a zatvoreno je 45 škola.
„Natalitet je u konstantnom padu. To se očituje i na naše seoske škole, ali i u gradu. Kada govorimo o Osnovnoj školi Pasci, imamo čista odjeljenja, ali to je na granici, po nekih 15 učenika“, kaže Elvir Fejzić, direktor Osnovne škole „Pasci“.
Još je teža situacija u područnim školama.
„Kada govorimo ovdje o Par Selu, ovdje je, nažalost, konstantan pad učenika. Trenutno ih brojimo dvadesetak i radimo u kombiniranoj nastavi“, dodaje Fejzić.
Iza tih brojki nisu samo statistički pokazatelji. Iza njih su obitelji koje razmišljaju mogu li si priuštiti još jedno dijete, mladi koji odgađaju osnivanje obitelji i sve veći broj praznih školskih klupa.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u 2025. godini u Bosni i Hercegovini rođeno je 24.105 djece, dok je umrla 35.801 osoba. Samo u veljači ove godine u svih deset kantona u Federaciji BiH zabilježen je negativan prirodni priraštaj. Rođeno je 1.168 beba, dok su umrle 1.633 osobe.
No, brojke same po sebi ne mogu objasniti zbog čega se mladi odlučuju na manje djece ili roditeljstvo odgađaju za neka „bolja vremena“.
„Mladi ljudi hoće da se osjećaju sigurno, cijenjeno, hoće da ih se poštuje i vrednuje njihovo znanje. Međutim, sve ovo što sam ja sada nabrojala u našoj zemlji se ne cijeni. Kod nas je najvažnija partijska knjižica i ona nam ostavlja prostor za dalje, pod navodnicima, napredovanje“, smatra sociologinja Smiljana Vovna.
Bosna i Hercegovina pritom nema jedinstvenu i dugoročnu populacijsku politiku. Nadležnosti u području demografije i obiteljske politike podijeljene su između različitih razina vlasti, dok se pomoć obiteljima često svodi na pojedinačne mjere i jednokratne novčane potpore.
Stručnjaci upozoravaju kako takav pristup nije dovoljan za zaustavljanje negativnih demografskih trendova.
Potrebno je, smatraju, mladima omogućiti obrazovanje koje će ih pripremiti za tržište rada, olakšati im zapošljavanje i osigurati uvjete u kojima mogu planirati život bez stalne egzistencijalne neizvjesnosti.
„Potrebno je osigurati da mladi ljudi tijekom svog obrazovanja steknu kompetencije, znanje i vještine koje će biti prilagođene tržištu rada i dobiju pomoć pri zapošljavanju, kako bismo na neki način riješili problem ekonomskih motiva odlaska. S druge strane, potrebno je stvoriti takav ambijent da svaki pojedinac iz svoje sigurnosti bude spreman oblikovati svoju obitelj i, naravno, nastaviti živjeti u BiH“, ističe prof. dr. Igor Živko sa Sveučilišta u Mostaru.
A da želja za djecom među mladima nije nestala, potvrđuje i Neven.
„Volio bih imati i desetero i više. Jer su bit života, taj osmijeh, napuni me energijom. I stvarno bih volio još, ali čovjek krene paliti mozak i pitati se koliko je to zapravo moguće“, kaže.
Upravo se u toj rečenici možda najbolje krije i najveći problem bosanskohercegovačke demografije. Želja za obitelji postoji, ali sigurnost koja bi tu želju trebala pretvoriti u odluku sve je slabija.
Pitanje više nije jesmo li upozoreni. Brojke su jasne. Pitanje je koliko će još djece nedostajati da demografski alarm konačno postane politički prioritet.
