Svečanom svetom misom je u Šikari, u župnoj crkvi, u utorak 4. listopada proslavljen blagdan svetoga Franje Asiškog, nebeskog zaštitnika ove župe. Sveta misa je slavljena vani ispred glavnog ulaza u crkvu, a vjernici su zauzeli mjesta u crkvenom dvorištu. Lijep broj vjernika je sudjelovao u slavlju svete mise i svojim dolaskom uveličao proslavu svoga nebeskog zaštitinika čiji kip krasi dvorište i kao da dočekuje sve dobronamjerne posjetitelje i hodočasnike. Drugi kip svetoga Franje je bio smješten uz oltar i na njemu su bile uočljive rane koje je posljednjih godina života nosio na tijelu. Po ranama je sveti Franjo uvijek bio sličan vjernom Božjem puku koji je životne križeve uvijek gledao u svjetlu Kristova križa, a tako i Franjo koji se suobličio svome Spasitelju – upravo po trpljenju. Središnjoj proslavi blagdana zaštitnika Župe Šikara prethodila je duhovna priprava kada su vjernici kroz tri dana svetim misama dublje pronicali u život svetog Franje, a treći dan je bio upriličen i obred preminuća kada Crkva obilježava njegovo zemaljsko umiranje i rađanje za vječni život.
Središnje misno slavlje je predslavio don Vitomir Zečević, župni vikar Župe svetog Martina u Belom Manastiru. U propovijedi je pokušao osvijetliti lik svetoga Franje i njegovu duhovnu i ljudsku pojavu koja je Crkvu toga vremena preobrazila iznutra, Franju kao čovjeka o kojemu je Dante Alighieri rekao „da je ušao u svijet poput sunca“.
„Kroz tri dana smo razmišljali o životu svetog Franje, o tome što je on učinio za Boga, za čovjeka, za najsiromašnije. Vjerujemo da je on isprosio ovo lijepo vrijeme kako bismo spoznali i shvatili da nam Bog govori i po prirodi. Kada je jedan profesor upitao svoje studente što bi oni učinili za ovaj svijet, dobio je različite odgovore. No, jedan od studenata je rekao da bi on svijetu ponudio da upoznaju Krista kao što ga je upoznao i živio sveti Franjo. Postavljamo sebi pitanje kakvog smo Krista mi susreli, kakvog Krista živim i što trebam učiniti u svome životu. Možemo Isusa upitati što bi svatko od nas trebao učiniti u svome životu. Što trebamo popraviti i promijeniti? Franjin život nije bio lak, ali je, kao i svaki ljudski život, imao padova i uspona. Imao je dva životna dijela – život prije obraćenja i nakon njega. Živio je u 13. stoljeću kada je Crkva prolazila kroz različite kušnje. Franjo je u početku živio lagodnim i udobnim životom, normalnim životom mladića koji je tražio sebe, koji je tražio svoj identitet pod nebom. Živio je razuzdano u bogatoj obitelji, ali sve do trenutka kada spoznaje da njegov život traži promjenu. Bog dopušta da se razboli, da bude ranjen, zatvoren i ponižen, a nakon toga dolazi životna prekretnica. Zato i sveti Pavao govori u jednoj od svojih poslanica da svoj život treba suobličiti životu Isusa Krista. To je sveti Franjo spoznao i molio Krista da on počne živjeti u njemu. To je poruka koju sveti Franjo kroz sva stoljeća progovara i to je poruka današnjeg evanđelja“, neke su od misli don Vitomira.
Na koncu svete mise je župnik fra Miroslav pozdravio sve svećenike, vjernike i zahvalio svima na zajedničkoj proslavi nebeskog zaštitnika. Spomenuo je dobročinitelje i zahvalio im na financijskoj potpori pri radovima na obnovi unutrašnjosti župne crkve i nekih dijelova oko glavnog ulaza. Također je pozvao sve nazočne na zajednički objed pod šatorom kao što je i najavio večer ranije poslije mise bdjenja i obreda preminuća. Ubrzo se zajedništvo nastavilo pod šatorom u ugodnom druženju i zajedničkom blagovanju.
Mladen Bosankić
