Derviš i komšija S. sjede i liječe Dervišov nažuljani kuk pivom. Niađe poštar.
– Đesi, nervozni poštare! – povikaše njih dvojica uglas.
– Cccccc, budali je svaki dan Bajram! – dobaci poštar.
– Đe si ti, bolan, vidio Bajram uz pive? – frknu Derviš – Dakle, nije Bajram. Bajram isključuje pive.
– A postojanje piva isključuje budale.
– I ja sam naš’o s kim ću se natezat’! – reče nervozni i produži uz selo.
Derviš i S. jedva čekaju hoće li iko izbit’ na cesti ne bi li prosuli još koju pametnu. Naiđe jedna djevojka iz sela sa nekom drugaricom. Zastadoše kod konine ograde i počeše kupiti opalo sjeme cvijeta frajla.
– Veliš samo ti donio vreću prljave odjeće i ostavio pred kućom?
– Baš tako i unutra cjedlica da mu operem i ispeglam. Hoće čovjek na Vlašić s jaranima.
– Rodice – povika S. – izvini što se ja i Derviš miješamo, al’ kol’ko si ti s otim momkom?
– Mjesec dana.
– Prikuči se ogradi da mi tebe nasavjetujemo. E, vako, de ti njega sad zovni i reci da ti je neka budala metnila neke haljinke u vreću i da si ti to sve popalila, jer se preko odjeće najbolje prave vračke. Kaži da si se toliko pripala da ni vreću nisi otvorila kako valja.
Djevojka nazva momka, upali mikrofon pa mu sve u tančine objasni kako ju je S. posavjetovao. Čim ona saopšti izmišljenu priču o paljevini, momak joj poče psovati majku, oca, uze u usta familiju do devetog koljena, rod, klicu i sve što stane između navedenog. Utom Hamdiju Dervišbegovića Derviša spopade muka, pa ote telefon od djevojke i provali se iz njegovih usta toliko psovki da ni S. nije mogao povjerovati šta čuje. Natuknu da haljinke nisu zapaljene, ali da će i te kako goriti ako još jednom je i be sastavi da njegove uši čuju.
– Derviše bolan, ti ‘suješ k’o da ti babo nije bio hadžija, a ti, rodice, sad znaš da ovaj tvoj nije ni M od muška.
– Hvala vama dvojici kud čuli i ne čuli. Odo’ ja donijeti litar rakije. Zaslužili ste da se počastite.
Djevojka donese rakiju i ode svojim putem.
– Eto vidiš, Derviše, ko ima u glavi nikad ne mora poturat’ leđa da zaradi.
– Znaš šta sam kont’o, rođo?
– Šta?
– Da mi otvorimo kak’o savjetovalište. Zvalo bi se „Savjetovalište kod Derviša i S“.
– Ideja odlična, al’ to kod Derviša i S. više liči na ime kakve konobe. Bolje „Zavod za savjetovanje“.
– Sviđa mi se riječ zavod. Daje ozbiljnost poslovanju. Plaćanje isključivo u parama.
– Jok, u pivama. Nismo valjda ludi da nosamo pive iz trgovine.
– Samo ima jedan problem, mi ne znamo tajne zadržavat’ za sebe. Ja se vala divim vašijem parocima što šute kad im se narod ispovidi.
– Ko ‘oće naše savjete nek preduzme rizik. Ja, ja! Idemo mi sad dok smo još kol’ko tol’ko trijezni skint’ s tavana dasku i napisat’ na njoj ZAVOD ZA SAVJETOVANJE, pa je okačit’ na ogradu.
– Idemo!
