Ponekad je dovoljno otvoriti jednu knjigu da se pred nama ponovno pojave mirisi djetinjstva, glasovi dragih ljudi i uspomene koje vrijeme nije uspjelo izbrisati.
U organizaciji HKD Napredak Glavna podružnica Tuzla, knjiga će biti predstavljena u utorak, 23. lipnja, u 19 sati u dvorištu župne crkve u Breškama, mjestu koje i samo čuva sjećanja, priče i duh zajedništva kakav se osjeća na stranicama ove knjige.
Razgovarajući o nastanku „Pujde“, Ivona Grgić ističe kako su njezina sjećanja oduvijek bila više od osobne priče. Odrastanje u vremenu kada je cijelo selo sudjelovalo u odgoju jednog djeteta, kada je susjed bio bliži od rođenog brata i kada se život živio zajedno, stvorilo je priče koje danas pripadaju svima koji su ih na sličan način proživjeli.
„Baš ljudi koje ne poznajem lično bili su mi najveći vjetar u leđa. Oni su mi pokazali koliko smo svi slično živjeli i koliko su naše priče zapravo iste“, kaže Ivona u razgovoru za Hrvatski glasnik.
Posebnu snagu knjizi daje činjenica da je većina priča ispričana očima djeteta. Taj pogled na svijet Ivona nije željela izgubiti. U dječjoj perspektivi nema suvišnih analiza, nema kompliciranja, samo iskrenost, smijeh i život kakav jest. Upravo zato njezine priče nose onu rijetku toplinu koja čitatelja vraća u vlastito djetinjstvo.
Rat, koji je obilježio odrastanje mnogih generacija, u knjizi se ne pojavljuje kroz velike događaje i povijesne činjenice, nego kroz svakodnevicu. Kroz nestanak struje, odlazak dragih ljudi, prazne police i dječju svijest da se svijet preko noći može promijeniti. Autorica ne skriva da ju je rat obilježio, ali jednako tako pokazuje kako se i u najtežim vremenima pronalazilo mjesta za smijeh.
„Humor je moj stil života“, govori Ivona jednostavno, objašnjavajući kako čovjek uvijek može pronaći vedrije boje kojima će obojiti svakodnevicu.
Upravo zbog toga u „Pujdi“ nema gorčine. Ima tuge, ima gubitaka, ali iznad svega ima života. Ima onih sitnih detalja koje često zanemarujemo, a koji se godinama kasnije pokažu kao najvrjednije uspomene. Miris ljeta, dječji nestašluci, razgovori pred kućom, riječi koje su se govorile samo u jednom kraju i nigdje više.
Ivoni je bilo posebno važno sačuvati autentičnost govora svoga sela. Zato u njezinim pričama geometar ostaje giometar, penzija postaje pemzija, a čovjek se nikada ne umori nego susta. To nije samo jezik. To je identitet, trag vremena i ljudi koji su ga stvarali.
Iako piše o vlastitoj obitelji i ljudima koji su obilježili njezino odrastanje, autorica ih ne idealizira. Pokazuje ih onakvima kakvi jesu, sa svim vrlinama i manama. Vjeruje da je upravo iskrenost najveća vrijednost književnosti, ali i života.
„Život nije poput miksera uz koji dođe uputstvo na dvadesetak jezika. Moraš učiti, najčešće na vlastitim greškama“, kaže kroz osmijeh.
U vremenu brzih informacija i kratkog pamćenja, Ivona vjeruje da književnost ima važnu zadaću, sačuvati sjećanja i podsjetiti nas da je ljepota života upravo u usporavanju.
Možda je upravo zato „Pujdo“ knjiga koja ne pripovijeda samo o jednom djetinjstvu. Ona govori o svim našim djetinjstvima, o ljudima koje smo voljeli, o strahovima koji se nikada nisu ostvarili i snovima koji su nas vodili dalje.
A kada bi danas mogla razgovarati s djevojčicom iz svoje knjige, Ivona Grgić rekla bi joj tek nekoliko jednostavnih stvari: da jede više voća i povrća, da se ne boji strahova jer se većina nikada ne ostvari i da nikada ne prestane sanjati.
Možda je upravo u toj rečenici sadržana i cijela poruka „Pujde“. Da unatoč svemu što život donese, uvijek sačuvamo vjeru u ljude, uspomene i snove.
Susret s Ivonom i predstavljanje knjige „Pujdo“ bit će prilika da čitatelji zavire u taj svijet satkan od sjećanja, smijeha, tuge i ljubavi, ali prije svega od života kakav se nekada živio i kakav još uvijek, barem u pričama, traje.
Maja Nikolić
