Nakon 14 godina provedenih u Tuzli, sveštenik u Sabornom hramu Uspenja Presvete Bogorodice u Tuzli Miloš Trišić odlazi iz grada koji je, kako je poručio u oproštajnoj poruci, postao važan dio njegovog života i služenja.
Otac Miloš oprostio se od svojih parohijana i Tuzlaka porukom u kojoj je zahvalio za godine provedene u rodnom gradu, za podršku, pomoć i zajednički trud da se, kako je naveo, „uzdignemo na duhovnom putu, obnavljajući naše svetinje i gradeći mostove među svim narodima“.
„Sa blagoslovom našeg Mitropolita od 1. 9. 2026. idem na novo poslušanje i novi put u slavu Gospoda“, napisao je otac Miloš, uz poruku: „Pomenite nas u molitvama“.
Njegov odlazak iz Tuzle za mnoge nije samo promjena mjesta služenja. Tijekom 14 godina bio je jedan od onih ljudi koji su svojim djelovanjem pokazivali da vjera može biti prostor susreta, a ne podjela.
Otac Miloš dao je značajan doprinos kulturnom životu Tuzle, sudjelujući u stvaranju prostora za razgovor, razumijevanje i povezivanje ljudi različitih vjera i identiteta.
Bio je prepoznat po otvorenosti prema drugima i spremnosti da razgovara, sasluša i pruži ruku prijateljstva.
U gradu koji svoju posebnost gradi upravo na različitostima, svojim je djelovanjem slao poruku da među ljudima uvijek postoji više onoga što ih povezuje nego onoga što ih razdvaja.
Posebno mjesto u njegovom radu zauzimali su kultura, dijalog i njegovanje dobrih odnosa među zajednicama.
Svojim prisustvom na brojnim događajima i susretima postao je dio šire tuzlanske priče o suživotu i međusobnom poštovanju.
Za mnoge Tuzlake bio je sugovornik kojem se moglo prići bez obzira na vjeru i pripadnost.
Njegova otvorenost učinila je da pravoslavni hram i ljudi oko njega budu još snažnije povezani sa životom grada.
U vremenu kada se često govori o podjelama, otac Miloš birao je susret, razgovor i razumijevanje.
Zato će njegov trag u Tuzli ostati mnogo širi od onoga koji se može izmjeriti godinama provedenim na jednom mjestu.
Odlazi na novo poslušanje, ali iza njega ostaju prijateljstva, susreti i mostovi koje je zajedno s drugima gradio.
I upravo će po tim mostovima, više nego po bilo kojoj funkciji, mnogi Tuzlaci pamtiti oca Miloša.
„Hvala svima za sve, za svaku pomoć i podršku“, poručio je na kraju oproštajne poruke, uz jednostavno: „Blagodaran“.
Tuzla će mu, sasvim sigurno, imati na čemu biti zahvalna.
