Naslovna Kolumna Nedjelja s Ivonom: Lopovska posla

Nedjelja s Ivonom: Lopovska posla

Derviš načalak’o deset maraka i odluči da kupi piva i ode kod komšije S. da piju zajedno. Taman što se udaljio od kuće, sjeti se da možda nije ugasio električni šporet, pa se brže bolje vrati i začu neko lupkanje u šupi. Zgrabi metlu sa štapom i polako se prikuči šupi.

– Stoj! – dreknu iz sveg glasa – Naoružan sam do zubiju!

Potom otvori vrata i imade šta vidjeti, komšinica, za potrebe ove priče nazvaćemo je Mevlida, uprtila pun naramak njegovih drva.

– Nemaš ti zubiju! – odgovori mu na djelu uhvaćena lopuža.

– Sad ću te ućerat’ u ćošak šupe, pa ću dofatit’ otu jednu oblicu i sve te po lopovskog glavuši klepat’. Il’ ću ti presudit’ il’ ću lopovluk išćerat’ iz tebe.

– Daj ba, Derviše, jača sam od tebe bar deset puta.

– Pa što nisi donosila sebi ljetos drva i trenirala otu jačinu?

Žena pobježe, a Derviš potrča za njom. Došao je komšiji S. sav nikakav i ispričao šta ga jadnog zadesilo.

– Priznaj, Derviše, da nisi trč’o za njom u punom trku neg’ si namjerno usporio puštajući je da utekne, jer znaš da je deblja od tebe i veća, pa samim tim i jača.

– Priznajem, al’ da sam bio pjan, kukala bi joj majka. Znaš da sam na sve spreman tad. Lako je trijeznog tuć’, de pjanog pipni. Da vidiš kako je lijepo oblinje sebi nakupila, ccccc. To bira, ej!

Dođe meni komšija S. nakon ovog događaja, sve ispriča i zamoli me za uslugu pošto ide Dervišu koji ne smije kuću ostaviti samu.

– Sekano, de jednu pjesmicu zapiši o ovom događaju da malo ispreskačem Derviša, a ja ću je usput naučit’. Evo ponio sam radion i CD-ove.

Uzmem ja CD, pogledam pjesme i nabasam na pjesmu Svi grešimo grupe Južni vjetar, pa brže bolje dofatim penkalo i parče papira. S. se oduševio naručenim.

– Sekano, koji si ti umjetnik, ‘alal ti vera.

Usput je naučio pjesmu. Ori se ispred Dervišove kuće pola dana:

Što se kuneš, što ne priznaš

Da si drva htjela

Svi ložimo, svi ložimo

I Mevlida je htjela

Što se kuneš, što ne priznaš

Da si toplotu htjela

Svi potpaljujemo, svi potpaljujemo

I Mevlida je htjela

Gorilo je oblo drvo u staroj peći

Ko jednom u Dervišovo turi ruku

Mora se opeći!