Nakon nevremena koje je zahvatilo i naše selo, oformiše se dva interventna, komšijska odreda, pa krenuše po selu da priskoče u pomoć onima kojima je to potrebno. Jedan od odreda naiđe kraj kuće komšije S. Derviš i komšija S. su taj dan donijeli pune cegere tečne podmjere i sudeći po pričama navedeni je teret lakše bilo popiti nego uznijeti od trgovine. Nevrijeme su uredno prespavali. Uglavnom komšije interventnog uđoše u njegovo dvorište, vratiše upale crepke kojih je bilo sigurno pedesetak, podigoše kapiju koja je pala, povezaše ruže nekom kanapom koja se našla u autu jednog od njih i pokupiše šut nastao od ulupljenih crepki. Navedeno je urađeno isključivo zbog toga što su sestre komšije S. raja prve lige spremne da priskoče u pomoć i znanima i neznanima dok S. sudeći po pulsu sela ni dobar dan nije baš zaslužio, jer bi on taj isti dobar dan otisnut sa svog jezika debelo naplatio i uložio u pivu. Izašli Derviš i komšija S. tek ujutro oko devet sati napolje, zapalili po jednu, otvorili pive i žale se što nema struje da zgotove kafu za potpuni ugođaj. Osvrnuše se oko sebe i ugledaše da u svim okolnim dvorištima ljudi saniraju štetu.
– Tu smo mi kolateralna šteta, jer je sve zemaljsko mrežno uvezano, a nebesa su uvezana kako su uvezana, a uvezana su da valja, pa znaju razabrat’ đe treba udarit’, a đe ne treba, ja, ja!


































